Priče iz pasjeg frizeraja

by Sanja Kastratović

Piše i foto zapetljancija: Sanja Kastratović

Zapetljanja se ne događaju od propuha u autu, nije za njih kriva baka, niti kabanica. Zapetljanja se događaju jer pas nije počešljan. Svatko tko ima psa sklonog petljanju dlake, treba paziti da se to ne dogodi. Svašta nam se u životu može dogoditi, a ponekad jednostavno padnemo u letargiju pa nam se ne da. I sve je to ljudski.

Proljetne muke po čupavcima

Uglavnom je priča slična, i ide nekako ovako:

Rezerviram termin, naravno, hitno je, jako je pas zarastao. Uguram negdje psića, organiziram si ispomoć. Trudim se olakšati i psu i ljudima. Dođe dan, dođe sat, dođe minuta, dođe i psić sa svojim vlasnicima. Potpuno spetljan, pun čvorova, ali uredno okupan da te čvorove više ni motornom pilom čo‘ek ne bi odrezao.

Onda psić veselo trčkara, veseli se, laje – u boljem slučaju.

U lošijem – boji se svega pa i svoje sjene.

Malo se upoznam sa njim, pogledam u kakvom je stanju krzno. Kažem da je jako spetljano, da mora na kratko. Kažu, čuvala ga je baka, nosio je kabanicu, a razočaranje na licima vlasnika očito je i s drugih planeta. Oni su baš mislili da ću moći to počešljati jer, eto, na internetima su našli sliku i baš tako bi željeli da njihov pas izgleda. Vlasnicima se ne da češljati, ali, eto, u grooming salonima rade čarobnjaci, pa psi koji vlasnicima ne daju da ih dotiču, groomerima daju.

Pokažu mi fotografiju, a na njoj izložbeni maltezer kojeg netko češlja svaki dan, hrani vrhunskom hranom i tretira vrhunskom kozmetikom. Pokušam ublažiti situaciju i kažem da je jako bolno trgati te čvorove koji su priljubljeni uz kožu koja je nježna, meka i iziritirana. Može doći do ozljeda, a moguće je da pod čvorovima ozljede već postoje. Moj savjet jest – najbolje je ošišati psa na kratko.

A nakon toga, ako već nemaju vremena, neka ga redovito dovode u salon na češljanje. Napomenem i da ću cijenu prilagoditi. Napokon pristanu.

U komadu skinem krzno s psa. Kao da sam ga ogulila skupa s kožom. Pod tim čvorovima često pronađem svašta. Spajalice, ostatke hrane, komade igračaka, poluprožvakane gumene bombone, a najčešće pod čvorovima pronađem buhe i iziritiranu kožu.

Kozmetikom koju smijem koristiti u salonu, uglavnom prirodnom i na biljnoj bazi, pobijem buhe, ili se barem nadam da sam ih pobila, na iritacije kože upozorim i nadam se da će vlasnici posjetiti veterinara te u buduće paziti na krzno psa.

Sljedeća zanimljiva stvar su krmelji. primjerice, maltezeri su skloni iritacijama oka i najmanji problem koji se dogodi jest crvena dlaka oko očiju. No, često, zbog neke upale, događa se pojačano stvaranje krmelja. Kažu mi vlasnici da treba skinuti te krmelje, kao da to ne znam.

Znam i da ih je već prije trebalo skinuti jer ispod njih je rana. I onda u salonu imam psa nenaviknutog na diranje oko očiju, jer vlasnicima ne da skinuti krmelje, koji ispod oka i krmelja ima ranu koja ga boli. A koju moram dirati. Dobro. Skinem krmelje, očistim ranu, okupam i ošišam maltezera, kažem da treba tretirati ranu nečim, najbolje u dogovoru s veterinarom. Za nekoliko dana – panika. Rana se inficirala. Naravno, traži se krivac, ne rješenje i prevencija. Uglavnom su vlasnici ljuti na groomera, u ovom slučaju mene. Iako nikako ne mogu dovesti u vezu sebe i grooming s ranom koja je nastala jer su krmelji ispod oka živjeli mjesec, dva, tri…

Još jedna česta boljka su uši. Preklopljene i dlakave uši sjajno su okruženje za svašta. Ali neki psi ne daju dirati uši, pa se uši ne čiste.

Dođe mi maltezer, a u ušima potpuno novi ekosustav. Samo što vlastito more nema. Biolozi bi me mrzili da znaju koliko novih ekosustava sam uništila čisteći nove oblike života iz ušiju pasa. Ne samo maltezera. Kažu nam vlasnici da očiste oni koliko mogu.

Moram napomenuti da to nije baš često i dobro obavljeno. A nikako da nekome padne na pamet da ono što ne može napraviti sam zamoli nekog drugog, i to već od šteneće dobi. Jer, kao da je važno da se pas navikne. Ionako, kad vlasnike grize, skače, bježi, odvest će ga u salon, oni tamo to riješe. A najbolje od svega je pas s već uznapredovalom upalom uha koji grize i kad ga ništa ne boli. Tom psu bismo trebali počupati dlake iz ušiju jer, eto, ima veterinara koji kažu da se to radi dok je uho upaljeno?! U grooming salonu, naravno. Je li ikoga briga što upala uha boli sama od sebe, a bilo koji oblik diranja upaljenog uha boli daleko više nego što možemo zamisliti?

A svima najdraže su buhe, pa i meni. Ovaj posao sam odabrala jer volim životinje. A buhe su životinje, zar ne? Buhe su nametnici od kojih na tržištu postoje razne zaštite, ali svejedno, ponekad se čini da vlasnici pasa vole buhe.

Imaju psa, vole životinje. Sve životinje imaju pravo na život. Svako malo pojavi se netko s buhama kapitalcima. Netko kaže kod najavljivanja, pa se organiziram. Zadnji termin u danu, uglavnom nakon planiranog radnog vremena rezerviran je za najavljene pse s buhama.

Većina prešuti, pa se iznenadimo. Riješim buhe u okviru svojih mogućnosti, pa onda kad dođu po pse čudom se čude kako to da njihov pas ima buhe. A živi u stanu. Samo u šetnju ide. Inače, ako niste znali, buhe žive samo u najskrovitijim područjima raznih prašuma gdje pseća šapa još nije kročila. Pa je stvarno nemoguće da nezaštićen pas u šetnji dobije buhe. A daleko najbolji su oni vlasnici koji mi dovedu psa s buhama, riješim ih, oni ne stave zaštitu, pas opet pokupi buhe i onda okolo pričaju kako je u salonu dobio buhe. Rijetki, ali ipak postojeći vlasnici su oni koji se iznenade kao da su otkrili novi oblik života u svemiru kad im kažem da zaštitu za buhe moraju stavljati redovito. Oni su mislili da se to stavi jednom i gotovo.

O problemu čišćenja salona nakon psa s buhama ćemo jednom drugom prilikom jer to je tema koja traži više prostora od ovog koji imamo za ovaj članak.

Pasmine koje imaju sužene suzne kanale, poput maltezera i Shih Tzua zahtijevaju svakodnevno čišćenje područja oko očiju. To možete učiniti tako da kupite neko od bezbroj sredstava na tržištu namijenjenih čišćenju područja oko očiju, primjerice Acidi borici i lagano prođete to područje jako mekom četkicom za zube namočenom u tu tekućinu te posušite. Ono na što je važno upozoriti jest da pazite da sredstva koja kupujete ne sadrže antibiotik, ili da antibiotik koristite u dogovoru s veterinarom, ne na svoju ruku. Antibiotik pomaže samo kod bakterijskih infekcija, a kod gljivičnih može napraviti još veći problem te je zato važno konzultirati se s veterinarom koji će znati procijeniti je li infekcija bakterijska ili gljivična.

Da ne bi došlo do zapetljavanja važno je češljati psa. Ako je dlaka duga, češljanje je nužno odraditi svakodnevno. Ako je dlaka kraća, češljati se može svaki drugi dan. Svaki treći dan već napravi problem. Ako je vrijeme potrebno za češljanje problem, dogovorite to sa svojim groomerom, jer – zapetljanja se ne događaju nekom drugom!

A ako se čvorići već i dogode, ako ne znate što ćete s njima, nemojte okupati psa da biste čistog psa doveli u salon. Čvorići koji se smoče, postanu još čvršći i jače priljubljeni uz kožu, te svakim močenjem povećavate potrebu za brijanjem. Uvijek imajte na umu da je prljav pas sretan pas – znači da ide u šetnje.

Krmelji su nešto što se psima dogodi od vjetra, od pijeska, od raznih infekcija oka i nisu neobična pojava kod svih pasmina.

Krmelji koji se ne čiste, naprave rane ispod očiju. Rana na bilo kojem dijelu tijela se može inficirati i napraviti problem, a rana ispod oka je posebno komplicirana za tretiranje i liječenje jer je oko osjetljiv organ i zahtijeva veterinarsku skrb.

Preklopljene i jako dlakave uši stvaraju toplu i vlažnu atmosferu idealnu za razvoj gljivica i bakterija te je stoga iznimno važno redovito čistiti uši i držati ih suhima.

Psi preklopljenih ušiju su skloniji raznim infekcijama uha nego oni podignutih ušiju.

Psima kojima iz slušnog kanala rastu dlake, te dlake treba počupati prstima ili pincetom kada se za time pokaže potreba, tj. kada ih je previše i kada se zbog njih ne može dobro očistiti uho. Dlake se čupaju tako da se prvo stavi puder namijenjen upravo tome ili puder za bebe i pričeka nekoliko minuta da se dlaka osuši. Većinu pasa čupanje ne boli ako uho nije upaljeno. Ako jest, tada je nužno otići veterinaru.

Uši se čiste tekućinom za čišćenje ušiju tako što se na gazu ili blazinicu nakapa nekoliko kapi tekućine i prstom se očiste uška i kanal, koliko se prstom može dohvatiti. Nakon toga uho se obavezno posuši.

Buhe su najčešće netretiran problem svih pasa. Vrlo su otporne male životinjice i vrlo dobro se adaptiraju na različite vanjske uvjete te su stoga vrlo nezgodne.

Jedini način da pas nema buhe jest redovita i učinkovita zaštita od buha. Na tržištu postoje ampule, ogrlice, tablete, šamponi, puderi, sprejevi. Ako jedna zaštita ne funkcionira, savjetujte se s veterinarom i zajedno pronađite zaštitu koja će vašeg psa osloboditi dosadnih napasnika.

Pas buhe može dobiti bilo gdje – hodajući od stana do prve livade, na toj livadi, na stubištu zgrade, na vašem otiraču ispred stana, na bilo kojem mjestu preko ili pokraj kojega je prošla životinja s buhama. Važno je da ima zaštitu, samo tako smanjujete mogućnost infestacije. I još jedna zanimljivost – ne dobije pas odjednom sto buha. Dobije jednu ili dvije, koje nakon hranjenja snesu jaja, po dvadesetak svaka, te pas bude pun buha tek nakon tjedan, dva od dobivanja one prve buhe ili dvije, što znači – nije vaš pas dobio buhe zato što netko drugi nije pazio, dobio ih je jer nije zaštićen od buha.

Pa da zaključimo – češljanjem se sprečava zapetljavanje dlake; čistite područje oko očiju i krmelje maknite čim se pojave, a ako se učestalo pojavljuju, odvedite psa veterinaru da provjeri radi li se o kakvoj upali oka – tako ćete izbjeći stvaranje rana ispod očiju; uši psima držite čistima i suhima – izbjeći ćete većinu infekcija, ali ne i sve; koristite zaštitu od buha, što god tko mislio o tome, jer buhe prenose i neke crijevne parazite, a krive su i za zloglasnu epidemiju kuge u povijesti. A povijest je učiteljica života – tako se bar kaže.

You may also like

Ostavi komentar