Što su to pododermatitisi kod pasa i kako se liječe

by Mirko Ćelić, dr.med.vet

Piše: Mirko Ćelić, dr. med. vet.

Pododermatitisi kod pasa često su trajna, multifaktorska stanja koja ne reagiraju na primjenu klasične terapije. Ta činjenica je vrlo frustrirajuća kako za vlasnika i pacijenta tako i za veterinara. Stanje obično zahtijeva dugotrajne posjete veterinaru koje često ne rezultiraju poboljšanjem. Nakon tretmana lezije se često saniraju formiranjem ožiljnog tkiva, koje zbog svoje strukture povećava sklonost sekundarnim infekcijama.

Upalni proces na koži šapa naziva se pododermatitis. Termin pododermatitis ne definira dijagnozu – obično se kaže da je riječ o kliničkoj manifestaciji koja može, ali ne mora, biti popraćena drugim simptomima. Zbog velikog broja uzroka i mogućih posljedica iznimno je važno da veterinar dobro procijeni stanje pacijenta.

Uz male iznimke, većina promjena na šapama izgleda vrlo slično, ali uzroci tih promjena ipak mogu biti vrlo različiti. Ono na što vaš veterinar treba posebno obratiti pažnju prilikom donošenja dijagnoze jesu starost, pasmina, oblik tijela i šapa, prisutnost drugih simptoma, trajanje, kao i broj zahvaćenih šapa.

Na zahvaćenom tkivu šapa prisutni su svrab, crvenilo, otekline sa i bez čvorića, dlaka je otpala, postoje ranice i curenje/vlaženje bistrog ili gnojnog sadržaja. Šape mogu biti jako otečene, a koža je obično vlažna zbog lizanja. U nekim slučajevima interdigitalni (među prstima) čvorići su ožiljno tkivo koje je prisutno otprije i koje zbog svoje strukture otežava proces liječenja. Promjene se mogu javiti pojedinačno – na jednoj šapi, ali mogu nastati i na više šapa i u većem broju.

Najčešći su oblici pododermatitisa

 

Alergijski dermatitis

Ovaj je oblik dermatitisa na šapama najčešći, a nazivamo ga i atopijski pododermatitis. Osim alergijskog pododermatitisa, alergijskih reakcija na hranu i kontaktnog pododermatitisa uzrok promjena na šapama mogu biti sekundarne bakterijske i gljivične infekcije. Između ostalog, najčešći su razlozi pojave alergije na šapama kontakt s peludi različitih biljaka te sa sporama plijesni i grinjama u kućnoj prašini. Alergijski pododermatitis se može proširiti i zahvatiti i više od samih šapa, kao što možete vidjeti na slikama.

Parazitski pododermatitis

Svaka kronična pojava piodermije na šapama može se smatrati potencijalnim parazitskim oboljenjem. Uzorci kože u praksi se najčešće uzimaju u svrhu dijagnostike demodikoze. Metoda je brza, jeftina i pouzdana.

 

Sterilni piogranulomatozni pododermatitis

Parazitski pododermatitis najčešće se javlja kod pasa s vrlo kratkom dlakom – bulterijera, boksera, njemačkih doga, buldoga itd. U literaturi se taj oblik često definira i kao interdigitalna cista (slika gore) ili tzv. interdigitalni nodus sa i bez drenaže (curenja tekućine iz rane). Taj se pododermatitis smatra najupornijim i vrlo je često bez odgovora na klasičnu terapiju. Uglavnom pogađa prednje šape. Dijagnoza se donosi na osnovi patohistološkog nalaza.

Liječi se uglavnom kirurškim putem – kirurškim laserom ili tradicionalnim kirurškim metodama. Budući da bolest može značajno utjecati na funkciju šape, a samim time i na kretanje psa, treba mu pristupiti vrlo ozbiljno. Veliki broj uzroka može biti okidač za pojavu takvog stanja: određene bakterije, gljivice, patogene alge, strana tijela i paraziti. Za većinu kažemo da im se ne može precizno utvrditi uzrok i nazivamo ih idiopatskim oboljenjem. Najbolji odgovor daju na imunosupresivnu terapiju – kortikosteroide.

Klasična terapija

Prolongirana upotreba antibiotika u trajanju od 8-12 tjedana nužna je u slučaju dubokog bakterijskog pododermatitisa. Dramatična poboljšanja uočljiva su već dva tjedna nakon početka antibiotske terapije, ali je iznimno važno da se terapija prerano ne prekine.

Kod kroničnih lezija kod kojih se drenira sadržaj (serozni, gnojni, krvavi) pomažu površinski tretman i kupke.

Tijekom liječenja vlasnik treba pažljivo opservirati oboljela područja na šapama, on će najbolje primijetiti je li došlo do opravka ili nije. Kada se uoče veliki komedoni (začepljene dlačne folikule, obično crne boje) ili otekline na šapama, kretanje psa se mora ograničiti. Psu treba osigurati kretanje po glatkoj podlozi kako bi se izbjegla oštećenja tkiva.

U slučajevima kada dolazi do sekundarnih gram–negativnih infekcija, proces liječenja je vrlo težak i dugotrajan. U novije vrijeme taj se problem rješava upotrebom CO2 lasera, čija je uloga da uklone devitalizirano tkivo.

Većina čitatelja postavlja pitanja o pododermatitisu u proljeće i ljeto. Ako postoje kliničke manifestacije koje su naveli vlasnici, uglavnom se radi o alergijskom dermatitisu koji je povezan s određenom vegetacijom. Taj se oblik javlja sezonski, u vrijeme kada cvate npr. ambrozija (fazanuša), u drugoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza. U to vrijeme u ordinaciji imamo enorman broj pasa koji dolaze s alergijskim reakcijama na koži (npr. bišoni, francuski buldozi).

Inače se smatra da oko 80 posto europske biljne flore predstavlja alergene za psa koji je inače sklon alergijama.

Odnedavna na tržištu pojavili kvalitetniji šamponi za frekventnu upotrebu. Ja svojim klijentima koji imaju alergičnog psa, savjetujem kupanje nakon svakog boravka u prostorima s bujnijom vegetacijom. Imperativ je smanjiti ili sasvim izbaciti upotrebu protuupalnih lijekova. Prilično korisnom pokazala se upotreba omega masnih kiselina (npr. ribljeg ulja) koje u određenoj mjeri dosta uspješno imitiraju djelovanje navedenih lijekova.

 

Upotrebom kortikosteroida postiže se vrlo jako antiinflamatorno, imunosupresivno djelovanje. Mehanizam antiinflamatornog djelovanja leži u nekoliko nivoa i nije jednostavan. Na jednom nivou kortikosteroidi posredno blokiraju enzim fosfolipazu A2 koja katalizira prvi stupanj sinteze tzv. „medijatora upale“, a to su leukotrieni, prostaglandini i tromboksani.

Treba reći da upotreba kortikosteroida kod određenih bolesti samo ublažava ili uklanja simptome, ali najčešće ne uklanja razloge nastanka bolesti. Kortikosteroide ima smisla koristiti samo kada paralelno s liječenjem simptoma liječimo i uzrok nastanka bolesti.

Nuspojave kod sustavne upotrebe kortikosteroida su brojne i vrlo ozbiljne u slučaju dugotrajnih terapija. Primjerice, može doći do pojave peptičkog ulkusa, Cushingovog sindroma, supresije odgovora na infekciju ili povredu, atrofije nadbubrežne žlijezde, uznemirenosti, katarakte, metaboličkih poremećaja itd.

Na kraju je važno istaknuti da se sustavna upotreba kortikosteroida prakticira samo kada za to postoji opravdan razlog. Svako nekritično korištenje kortikosteroida može imati nepovoljne posljedice za naše ljubimce.

You may also like

Ostavi komentar