Kad bi konji birali

by Maja Živanović

Postoje razni pristupi u radu s konjima i njihovom treniranju, ali ono što im je svima zajedničko je želja da konj može nositi opremu i jahača na sebi i da može napraviti ono što se od njega traži. Izgleda vrlo jednostavno kad se tako postavi, ali nije. Iza ovoga se krije cijela jedna filozofija i znanost, skup vještina i znanja i na kraju u rukama velikih majstora; umjetnost.

Ponekad znamo biti očarani sa svime što konj može učiniti u prisustvu čovjeka i sa svime što čovjek može naučiti konja, ali kad bi konji birali pitanje je da li bi oni tako rado izvodili  sve te zadatke ili još bolje pitanje je: “da li bi oni izabrali baš taj način na koji su ih naučili da to rade?”.

(Chip i Maja, ujahivanje 2017.)

Školovanje konja

Kada započne školovanje mladog konja za jahačeg konja (idealno pošto navrši 4 godine) on ne zna što mi od njega očekujemo, ne razumije što znače neki naši postupci i pokreti niti zna zašto mu stavljamo toliku opremu na tijelo. Ne samo da ne zna i ne razumije već se nerijetko i boji: nas, opreme, novih situacija…  Kako bismo mogli bolje zamisliti kako se osjeća konj, zamislimo sebe kad smo kretali u školu, veselili se mi ili ne školi kod svih je bila prisutna određena razina stresa jer polazimo u nešto nepoznato. Tako je i s konjima jedino što oni ne znaju da im počinje škola već se jednostavno nađu u nekim novim do sada nepoznatim situacijama.

Ono što posebno moramo znati o konjima je da su oni u hranidbenom lancu u prirodi lovina odnosno hrana grabežljivcima (za razliku od nas koji spadamo u lovce sakupljače).  Konji su oduvijek (cca. 60 milijuna godina evolucije) bježali da bi preživjeli i njihova psiha i način razmišljanja drugačiji su od naših te ako želimo razumijeti konje moramo o tome voditi računa.

Što je konjima važno?

Povjerenje

Sigurna sam da je svatko od nas imao barem jednog nastavnika ili nastavnicu koji mu je ulijevao strah i u prisustvu te osobe bi mu mozak “stao” , nije mogao razmišljati. To se događa jer strah pali mehanizme za preživljavanje u našem tijelu i oslobađa se adrenalin jer nam je tijelo poslalo poruku da smo u opasnosti. Kod konja se to također događa samo još puno intenzivnije nego kod nas (sjećate se- konji su lovina). Rezultat ovih procesa je taj da što je konj više u strahu to  ima više adrenalina u krvi, a sposobnost za učenje niža.

Dakle da bi konj mogao učiti treba se osjećati sigurno. Dakle, konjima je izuzetno važno da imaju povjerenja u čovjeka koji s njima radi,  u svog učitelja ili svog trenera.

(Chip i Maja, ujahivanje, 2017.)

Tjelesna ugoda

Nadalje, konjima je vrlo važno kako se osjećaju u svome tijelu, jer o njemu ovise. Ovise o ravnoteži, okretnosti, snazi, brzini i preciznosti s kojom se kreću kako bi mogli pobjeći od grabežljivaca. Bez obzira na to što ih mi držimo u relativno sigurnim uvjetima njihovi instinkti i dalje djeluju na isti način kao i prije, dok čovjek još nije pripitomio konje. Mnogo toga što mi tražimo od konja (kao npr. kretanje u krugu, nošenje sedla i čovjeka na leđima) je neprirodno za konje pa je potrebno to imati na umu i polako i savjesno konja naučiti na sve te nove stvari ako želimo odgojiti konja koji će biti voljan surađivati s nama.

Uz ovo konji vole da im je ugodno pa će sukladno tome i reagirati na sve ono što im nije ugodno. Na treneru je da to prepozna i sukladno tome reagira i pronađe riješenja koja su dobra i za konja i za čovjeka. Pokreti koji su preteški za konja, neispravna oprema ili prevelika fizička zahtjevnost vježbi će u mladog (ali i svakog drugog konja) konja izazvati nepoželjna ponašanja ili će se on zatvoriti u sebe i prestati komunicirati s čovjekom.

Samopouzdanje

Konji su, da bi preživjeli, uvijek morali biti na oprezu. Zbog toga mi smatramo konje “plašljivim” bićima, no ne smijemo zaboraviti da su upravo radi te “plašljivosti” oni danas ovdje, a nisu ih naprimjer istrijebili sabljozubi tigrovi.

Konji su na znak opasnosti spremni dati petama vjetra i to im je prirodna reakcija; kada jedan konj u krdu dade znak za opasnost svi ostali prate. Konji će u prirodi prvo potrčati pa će tek onda stati i okrenuti se prema izvoru opasnosti. U radu s čovjekom potrebno je da konj nauči NE reagirati na svaki podražaj koji smatra opasnim. S nekim konjima to je teže nego s drugima jer su konji kao i mi različiti. Ono što mi možemo učiniti za njih je naučiti ih na razne neobične stvari da im pomognemo da im bude jednostavnije i ljepše u našem svijetu.

Razne neobične stvari: oprema (sedlo,uzda, dekie, štitnici…), razni predmeti poput; vrečica (posebno strašne stvari jer lete brzo), kutija (izgledaju zastrašujuće), zastava (vijore, miču se i još ponekad proizvode zvuk), kišobrana (vrlo strašno kad netko hoda s otvorenim kišobranom), lopti za pilates (sjajan predmet  za učenje konja samopouzdanju)… Popis strašnih stvari je poduži, a kad tu ubrojimo i zvukove poput razglasa na natjecanjima, trube, zvukova kamiona, autobusa, motora… Dobra strana svega je da ukoliko znamo kako konju možemo pomoći da se upozna sa svim tim predmetima i strašnim situacijama i pokazati mu da se ne treba bojati i da je siguran pomažemo im da razvijaju znatiželju, a sa znatiželjom im raste samopouzdanje. Uz predani rad i trud s naše strane svaki konj može postati puno hrabriji, a time i sigurniji za nas.

(Srećko i Maja, rad na samopouzdanju s loptom, 2015.)

Život po njihovoj mjeri

Uz sve ovo ne smijemo zaboraviti da su konji društvena bića i da se vole kretati i puno jesti. Zato ako želimo najbolje za konje potrebno im je osigurati vrijeme u ispustu (velikoj ograđenoj površini) s drugim konjima, hranom i vodom. Tako će sve njegove osnovne potrebe biti zadovoljene i on će biti sretan. Konji se vole igrati, družiti, jesti većinu vremena u danu, drijemati, sunčati se, valjati, spavati… Konj koji je zadovoljan i koji provodi dovoljno vremana vani puno je staloženiji, zadovoljniji i općenito zdraviji od konja koji većinu vremena provode zatvoreni u štali. Konji su bića pokreta i to je u njihovoj prirodi. Bilo što što je protiv njihove prirode negativno će se odraziti na njihovo zdravlje, ponašanje i na kraju odnos s čovjekom.

Kvalitete učitelja konja/ trenera

I za kraj nešto o čovjeku i o tome kakav bi trebao biti učitelj konja kad bi konji birali.

Učitelj konja trebao bi biti strpljiv i ne žuriti s zahtjevima prema konju. Trebao bi biti strukturiran da može korak po korak voditi konja prema znanju i vještinama  koje treba savladati. Trebao bi poznavati prirodu konja da ga može razumijeti i prilagoditi se njegovom ponašanju i potrebama kako bi proces učenja za konja bio što manje stresan. Trebao bi biti zabavan jer konji se vole igrati i rado uče onda kada im zadatke predstavimo na zanimljiv način. Trebao bi često nagrađivati konja, ali nagrada ne mora biti samo u vidu hrane već i pauza u radu, odmora, odlaska na ispašu, maženja, riječi pohvale… Čovjek koji radi s konjem treba biti dobar vođa i dobar partner. Vođa u smislu da donosi dobre odluke za konja i da mu daje osjećaj sigurnosti, da bude netko tko zna kako pomoći konju prevladati strah i sigurno izaći iz “opasnih” situacija. Partner kao netko tko ga razumije i drži do njegovih potreba, tko radi stvari zajedno s konjem za njegovo dobro, netko tko ga poštuje.

Konji zapravo traže isto što i svi mi, sigurnost, ugodu, razumijavanje i uvažavanje, poštovanje i ljubav. Ako im to možete dati ne samo da ćete imati sjajnog partnera za život već ćete imati i njihovo srce, a to je neprocjenjivo.

Maja Živanović, Projekt Jednorog (holističke metode treninga konja)

https://www.facebook.com/projektjednorog/

https://artinnart.wixsite.com/projektjednorog

You may also like

Ostavi komentar