Xoloitzcuinte – Meksički bezdlaki pas

by Ines Kelle

Zamislite da postoji pas koji je koračao 3500 godina prije nas na ovom svijetu.

Pas koji ima toliko prodoran pogled da kada Vas pogleda gleda direktno u dušu.

Pas koji je dobio ime po asteškom Bogu te kojeg i danas smatraju nacionalnim blagom.

Pas koji ima besprijekorno glatko tijelo pa izgleda kao statua od bronce.

Taj pas zapravo postoji i ime mu je Xoloitzcuintle.

 

 

Povijest

Ako bismo pitali izumrle narode Azteke i Maye kako bi izgledao savršen pas rekli bi da je bezdlaki, da liječi razne bolesti, da je povremena hrana i najvažnije da vodi duše umrlih u podzemlje.

Poznat kao meksički pas bez dlake, Xoloitzcuintli je dobio ime po asteškom bogu Xolotl (bog munje i smrti) i riječi Itzcuintli, što bi značilo pas. Prema njihovom vjerovanju, bog je stvorio psa Xolotla da čuva žive i vodi duše mrtvih kroz opasnosti Mictlana (podzemlja). Xolo je jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Prema dokazima istraživača, psa kakvog imamo danas mogli smo vidjeti i prije 3500 godina. Bezdlačnost je rezultat prirodne genetske mutacije pa možemo reći da ga je oblikovala priroda. U to vrijeme nismo imali uzgoj pasa kao danas pa je vrlo lako zaključiti da su parili i ostavljali bezdlake primjerke i tako očuvali pasminu. Veći primjerci služili su za čuvanje dok su manji bili po kućama. Kroz godine Xolo se pojavljuje u mnogim oblicima umjetnosti (keramika, razne slike i crteži). Do vremena kad je bio i službeno priznat u Meksiku 1956., pasmina je skoro izumrla. Danas, s druge strane napokon vidimo njihov povratak i sve je više pravih zaljubljenika u ovu povijesnu pasminu.

 

Karakter i namjena

Xolo je vrlo primitivan pas blizu izvornih psećih korijena, puno bliže od većine drugih pasmina, te posjeduje temperament radnog psa. Xolo je poznat po svojoj inteligenciji i ekstremnoj predanost svom čoporu;. Najčešće se vrlo čvrsto vežu uz jednu osobu. Xolo je sretan u svakom trenutku koji provodi s vlasnikom, radeći bilo što samo da ugodi čovjeku. Xolo dolazi u tri veličine (mali, srednji i veliki) pa im je i namjena u skladu s time. Mali služi za pratnju, dok veliki služi za čuvara. Xolo najavi svaku osobu koja dolazi u vaš dom te ga tako čuva. Skeptični su prema strancima, zato i jesu jako dobri čuvari. Xolo je vrlo okretan i agilan pas, zato je uspješan u većini psećih sportova. Poznati su i po tome da su sjajni terapijski psi zbog svoje ljubavi prema ljudima. Oko kuće je miran i općenito tih dok ne čuje neke zvukove; onda se vrlo brzo postavi u svoj zaštitnički gard. Nakon puno pasmina koje sam imala u svom životu, mislim da je ta konekcija koju Xolo ima sa svojim vlasnikom bezuvjetna i posebna, te sve više shvaćam zašto je toliko voljen i zašto u zadnjih par godina pasmina doživljava popularnost.

O eksterijeru

Xoloitzcuintle je drevni primitivni pas, oblikovan evolucijom. On je vrlo atraktivan vitak i elegantan pas, umjeren u svim aspektima, izgleda skladno i snažno bez grubosti. Vrlo proporcionalnog su tijela, dubokih prsa, a udovi i rep su dugi. U pasmini imamo dva varijeteta: bezdlaki i odlakani. Identični su oblikom, samo se razlikuju količinom dlake i zubalom.

Bezdlaki varijetet

Pas je u potpunost bez dlake, poneku dlaku možemo pronaći na glavi, repu i nogama. Ima glatku mekanu kožu. Zubi su nepotpuni.

Odlakani varijetet

Cijelo tijelo je obloženo kratkom dlakom, a dlaka bi trebala biti kratka i ravna bez poddlake. Zubi moraju biti kompletni (42 zuba).

Xolo nam dolazi u 3 veličine.

  • Standardna veličina: od 46 do 60 centimetara (tolerira se +2 cm kod vrhunskih primjeraka).
  • Srednja veličina: od 36 do 45 centimetara.
  • Minijaturna veličina: od 25 do 35 centimetara.

Specifičnost njege

S obzirom na dva varijeteta imamo i dva načina njege. Odlakani varijetet kao i sve kratkodlake pasmine ne zahtijeva puno truda.

Dlaka se pere i redovito češlja, linjanje je umjereno. Kod bezdlakog varijeteta njega kože zahtjeva veći angažman, kao i kod nas i kod bezdlakih pasmina koža je ustvari najveći organ. Kod Xola pogotovo u pubertetu javljaju se nepravilnosti na koži koje je potrebno njegovati. Xolo dolazi u više boja ali se preferira tamna koža, prvenstveno radi sunca. Tamna koža nije toliko podložna opeklinama.

To je pas koji je znao biti danima izložen suncu, a drevni narodi zasigurno nisu mazali te prve pse. Danas, zahvaljujući mnogim tehnologijama te dobroj kozmetici možemo njegovati Xola do te mjere da mu koža bude savršena, ali definitivno traži veći angažman od klasičnog kratkodlakog psa. Zimi je Xolo najčešće svjetliji (sive boje), dok po ljeti dobije svoju prepoznatljivu tamnu boju.

Xoloitzcuintle u Hrvatskoj

Ponosno se možemo pohvaliti da smo prva i jedina uzgajivačnica koja je uvezla pasminu u Hrvatsku.

Naša uzgajivačnica se nalazi u srcu Slavonije, točnije u Osijeku. Sa suprugom Aleksandrom i malenom djevojčicom Nikol s radošću uzgajam i educiram o ovoj plemenitoj pasmini.

Uzgajivačnica Ring Rider postoji više od 10 godina, a Xolima smo se počeli baviti prije 7 godina kada je u naš dom iz daleke Rusije došla Roxy, punim imenom Alfa Omega Xolomania. Roxy je 2016. godine imala prvo leglo i time smo se upisali u hrvatsku kinološku povijest. Posebno smo ponosni što smo u ovom kratkom vremenu uzgojili europskog prvaka i svjetsku prvakinju te mnogobrojne šampione raznih zemalja. Najviše me veseli što su naš rad prepoznali i u hrvatskom kinološkom savezu pa smo dobili i srebrno odlikovanje za doprinos kinologiji.

Xoloitzcuintle je pasmina koja je izuzetna za vlasnike koji već imaju iskustva sa psima. Poseban je i drugačiji. Najbolje mu odgovara aktivan dom. S obzirom na to da su stara pasmina, dugovječni su te treba računati da je obaveza koja će trajati 15-ak godina. Šetnja s ovakvim psom privlačit će poglede te ćete biti atrakcija kuda god pošli. Ako ga i dalje želite nakon svega pročitanog, sigurna sam da ćete dobiti najvrjednijeg pratitelja u životu i bezuvjetnu ljubav.

 

You may also like

2 komentara

Angel 31 prosinca, 2020 - 3:56 pm

Bravo Ines. Svaka čast na uloženom trudu oko uzgoja ovih predivnih pasa.

Odgovori
Netko 2 veljače, 2021 - 10:43 am

Poprilično sam siguran da je pasmina prvo zabilježena 3.500 prije Krista, no to ne znači da je koračala svijetom 3.500 godina prije nas… Ljudska vrsta se procjenjuje na 200.000 godina starosti jel.

Odgovori

Ostavi komentar