Kako ispraviti traume – kako udomljenom psu pružiti dobar život?

by Lucija Ana Bićanić

Nedavno ste udomili psa ili tek planirate udomiti jednu njuškicu, a brine vas što ako je pas traumatiziran svojom prošlošću? Kako se ponašati prema psu kojeg su obilježili traumatični događaji i kako riješiti problem? I psi kao i mi nakon traume imaju problema s anksioznosti, depresijom i pretjeranom tj. neopravdanom osjetljivosti, samo to ne znaju verbalizirati. Srećom, postoje načini kako se uplašenog psa može rasteretiti straha da postane opet vesela njuška.

ZNAKOVI EMOCIONALNE TRAUME

  1. Bijeg – i psi i mačke će pokušati pobjeći od događanja, predmeta ili osoba koje ih plaše
  2. Agresivnost – može se javiti pri pokušaju izvlačenja iz mjesta za skrivanje, pri novom susretu itd.
  3. Skrivanje i izbjegavanje – ”popularna” metoda izbjegavanja stresnih situacija i zvukova
  4. Treskanje, uriniranje, defekacija – često se događa kada se približi njihov okidač traume/stresa
  5. Zavijanje, lajanje

Zanimljiva je činjenica da ova ponašanja nisu uvijek rezultat emocionalne traume, prema Sveučilištu California zapravo je manji dio pasa bio zlostavljan, većina ih nije ispravno socijalizirana te tako nisu uspjeli razviti adekvatan odgovor na podražaje. Novi dokazi pokazuju da se ponašanje koje ide uz traumu može i naslijediti: svaka životinja je rezultat odgoja i uzgoja, tako da pas čiji su roditelji bili loše tretirani ili ozljeđivani u prošlosti može naslijediti osobine konstantne ustrašenosti.

KAKO SE NOSITI S TRAUMAMA?

U borbi s traumama treba biti prvenstveno uporan. Proces se temelji na desenzitizaciji i protukondicioniranju. Desenzitizacija je proces u kojem se životinja izlaže svojem okidaču (npr. vatromet, usisavač…) u sigurnom ukruženju. Prvo se počinje s niskom razinom stimulusa, npr. stišanom zvuku usisavača koji se s vremenom polagano pojačava. U ovom procesu životinja uči da prisutnost tog zvuka/stvari/okidača neće dovesti do neugodnih posljedica i da je ta situacija sigurna. Desenzitizacija se često uparuje s protukodicioniranjem u kojem životinja uči da ne samo da ta pojava nije loša, već je poželjna i dobra. Tom metodom se koristimo i mi u odgoju djece, npr. nagrađujemo dijete lizalicom ili diplomom nakon posjeta zubaru ili liječniku. Svrha protukondicioniranja je malo drugačija od svrhe desenzitizacije. U desenzitizaciji se fokusiramo da pas prihvati podražaj bez straha, a kod protukondicioniranja cilj je da podražaj bude željen (npr. stavljanje ogrlice i odlazak u šetnju). Ponekad je potreban i mali poticaj lijekovima kako bismo mogli započeti trening, veterinar može propisati lijekove koji će smanjiti anksioznost i strah te će se životinja opustiti i lakše će krenuti u novo učenje.

  • Pokazivanje ljubavi psu nije dovoljno! Psi koji su traumatizirani u početku neće reagirati na takve podražaje jer na njih nisu naučeni.
  • Nikada ne koristite tehnike zastrašivanja i pretjeranog izlaganja neželjenoj pojavi – to će dovesti do još većeg straha i agresivnosti.
  • Umjesto nasilnog istjerivanja korištenje poslastica je dobar način kako izmamiti psa iz mjesta za skrivanje – davanje poslastica će povećati povjerenje psa.

OPREZ!

Ukoliko se desenzitizacija radi na krivi način može doći do pogoršanja ponašanja tj. pojačanog straha. Ova tehnika bi se trebala izvoditi uz nadzor i/ili savjetovanje s ljudima koji su specijalisti životinjskog ponašanja ( etolozi). Bitno je naglasiti da počeci nisu uvijek uspješni, potrebna je prilagodba i lijekova i metoda kako bi započeti proces mogao napredovati. Nema smisla žuriti ni s desenzitizacijom ni s kontrakondicioniranjem jer će na kraju biti beskorisni i neučinkoviti. Također, nemojte očekivati savršene rezultate i novog psa. U mnogim slučajevima emocionalne teškoće se mogu smanjiti, ali neće potpuno nestati.

Fotografija: https://pixabay.com/images/id-142668/

You may also like

Ostavi komentar