On ne može ostati sam kod kuće

by Lucija Ana Bićanić

Nije vam se jednom dogodilo da pri izlasku iz kuće za sobom ostavljate psa koji grebe po vratima, cvili, ide pod noge, a kad se vratite doma često nađete dokaze raznih nedjela?

Kao što je štene vrlo bitno naučiti gdje i kada se ide obavljati nuždu isto tako je bitno posvetiti pažnju treningu samoće. Pas mora naučiti ostati sam bez velike frke i zbrke te pritom uživati u samoći. Naravno, povratak vlasnika će ga razveseliti, ali u stanu neće biti znakova destruktivnog ponašanja. Cilj je imati pouzdanog i smirenog psa koji može određeno vrijeme provesti sam iako je poznato da su psi iznimno društvene životinje.

ZAŠTO SE OVO DOGAĐA?

Razlog ovom ponašanju nije jedan.

  • ŠTENE: Ukoliko se radi o štencu nije realno očekivati da će psić bez ikakvog problema ostati sam, bez da je ikad prije bio bez društva. U leglu je bio u društvu, zatim je došao kod Vas i niti jedan tren nije ostavljen sam.
  • ODRASTAO PAS: U slučaju psa koji više nije štene prva asocijacija je kućni odgoj i pravila ponašanja. Dok je to u dijelu slučajeva istina i zaista, neki psi iz raznih razloga nisu odgojeni onako kako je zamišljeno
  • UDOMLJENI PAS: Moguće je da zbog trauma od prethodnog napuštanja udomljeni pas ne može podnjeti samoću te mu svaki vaš odlazak iz kuće izaziva stres.

SEPARACIJSKA ANKSIOZNOST

Crvena lampica se treba upaliti kada pas pri vašem izlasku iz kuće slini, doima se razdraženim, ne dopušta izlazak iz kuće. Čim vlasnik izađe van počinje lajanje pa za par minuta ostalo destruktivno ponašanje. Neki psi počnu obavljati nuždu po stanu, ali samo ako vlasnik nije doma, neki ne prestaju lajati i zavijati, pokušavaju pobjeći, neki uništavaju predmete, pogotovo oko prozora i vrata. Ponekad se može javiti koprofagija, odnosno da pas pojede dio svog izmeta. Bitno je naglasiti da ukoliko se ovi znakovi pojavljuju i u prisutnosti vlasnika, pas vjerojatno ne pati od separacijske anksioznosti.

Uzrok separacijske anksioznosti se ne zna točno, ali pretpostavlja se da je gubitak bitne osobe ili grupe ljudi najveći okidač obzirom da je ona učestalija u napuštenih pasa. Također, neki manje dramatični događaji mogu potaknuti razvoj separacijske anksioznosti. To može biti preseljenje u novu kuću, odsutnost člana obitelji (npr. preselio se ili preminuo) ili pak promjena u dnevnom rasporedu kao što je prelazak s rada od kuće u ured.

Rješenje ovog problema zahtijeva vrijeme i pažnju te je individualno za svakog psa. Sumirano, obuhvaća zanimaciju koju možete ostaviti psu dok je sam, možete ga izmoriti igrom prije pa će dobar dio odrijemati, a bitna komponenta je i desenzitizacija o kojoj smo pisali u članku.  Rješenje nije jednostavno te se mora paziti da se situacija ne pogorša.

Foto – Kishore Singh – Pexels

You may also like

Ostavi komentar