LEPTOSPIROZA I BORELIOZA

by doc.dr.sc. Josipa Habuš

KRPELJI SU JOŠ UVIJEK VELIKA OPASNOST: BEZ OBZIRA NA REPELENTE KOJIMA IH ŠTITITE, REDOVITO PREGLEDAVAJTE SVOJE LJUBIM CE I UKOLIKO IH NAĐETE, ODMAH IH SKIDAJTE …

 

LJETO I SPIRALNE BAKTERIJE

Spiralne bakterije su svoje ime dobile upravo po svom karakterističnom obliku. Tijekom svoje duge evolucije razvile su brojne osobine koje liječnicima i veterinarima uvelike otežavaju posao. Bolesti uzrokovane spiralnim bakterijama koje mi u Hrvatskoj najčešće susrećemo su lymska borelioza i leptospiroza. Obje bolesti su zoonoze – bolesti zajedničke ljudima i životinjama. Glavni rezervoari (prirodni nosioci) obje ove bolesti su šumski glodavci i mali sisavci, a kod lymske borelioze i ptice. Bolest se s rezervoara na druge životinje ili ljude širi na različite načine. Lymsku boreliozu prenose krpelji koji su i vektori ove bolesti dok se leptospiroza širi direktnim ili indirektnim kontaktom.

 

PODMUKLE BORELIJE

Uzročnici Lymske borelioze su bakterije iz kompleksa Borrelia burgdorferi sensu lato. S rezervoara na primljive životinje i ljude prenose ih tzv. trikseni krpelji vrste Ixodes ricinus čije je prirodno stanište ruralna sredina i šuma. Ovi se krpelji tijekom svog života tri puta hrane te se svaki put nakon hranjenja otpuštaju sa životinje ili čovjeka i prolaze preobrazbu u slijedeći stadij (larva, nimfa, adult). Larve krpelja vrlo su sićušne i borave na niskom raslinju te se najčešće prihvaćaju za glodavce ili male sisavce na kojima se hrane prvi put. Hraneći se na inficiranim rezervoarima krpelji se zaraze pa sljedeći stadiji (nimfe i adulti) borelije mogu prenijeti na druge životinje ili čovjeka.

 

S obzirom da je to tipična vektorska bolest najveća opasnost od zaraze je upravo u vrijeme najveće aktivnosti vektora, odnosno krpelja. Smatra se da nakon što se krpelj prihvati za psa treba proći oko 24-48 sati tijekom kojih iz srednjeg crijeva krpelja borelije dospiju u slinsku žlijezdu i na kraju u krvotok psa. Stoga je izrazito važno redovito i bez obzira na repelente kojima smo ih zaštitili pregledavati svoje ljubimce i ukoliko nađemo krpelje, odmah ih skidati. Nakon infekcije borelijama, nekoliko je mogućih ishoda. Jedan je da imunološki sustav psa uspije nadvaladati bakterije i odstrani ih iz organizma. Drugi je da 2-6 mjeseci nakon infekcije dođe do pojave različitih simptoma, odnosno bolesti. Najčešći znaci lymske borelioze u pasa su povišena tjelesna temperatura, nevoljkost, izostanak apetita, oteknuti limfni čvorovi, poliartritis zbog kojeg životinje šepaju i oštećenje bubrega. Zabilježena je i pojava crvenila kože, poput tzv. eriteme migrans – simptoma koji je često prvi znak infekcije u ljudi. Ipak, zbog dlačnog pokrivača naših ljubimaca vlasnici ovaj simptom najčešće previde. Liječi se specifičnim antibioticima. Iako je odgovor na terapiju ponekad vidljiv već unutar par dana, izrazito je bitno da se antibiotici ne prestanu davati prerano jer prijeđe li u kronični oblik, boreliozu je izuzetno teško izliječiti.

LEPTOSPIRE SE BUDE S KIŠOM

Za razliku od borelija, koje ne mogu preživjeti izvan organizma (krpelja ili domaćina), bakterije iz roda Leptospira su vrlo prilagodljive spiralne bakterije koje u vanjskoj sredini, pri povoljnim uvjetima vlage i temperature, mogu preživjeti i nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Upravo stoga bolest se najčešće javlja u kasno ljeto i rane jesenske mjesece, kad je temperatura još uvijek visoka, a oborine postanu obilnije, natapajući zemlju i stvarajući pritom uvjete u kojima bakterije mogu preživjeti dulje vrijeme. Oboljeti mogu razne domaće i divlje životinje i čovjek. Inficirane životinje urinom izlučuju leptospire u okoliš. U organizam ulaze kroz sluznice ili ozlijeđenu kožu nakon direktnog kontakta s npr. inficiranim glodavcem ili indirektno nakon kontakta s kontaminiranim okolišem. Sukladno tome, u rizične skupine pasa ubrajamo sve one koji sa svojim vlasnicima često borave u prirodi, one iz suburbanih i ruralnih područja, one koji uživaju iskapajući rupe u kojima su nanjušili voluharicu ili poljskog miša (rezervoari!) kao i sve druge pse koji su imali nekakav kontakt s glodavcima.

 

Kao što sam napomenula na početku, leptospiroza je zoonoza od koje može oboljeti i čovjek. Gledajući s epidemiološke strane, psi ne predstavljaju značajan izvor infekcije za čovjeka jer njihov urin, zbog većinski mesne ishrane, ima kiseli pH koji ne pogoduje leptospirama pa one u njemu brzo propadaju. Ipak povećana pojavnost leptospiroze u pasa treba nas alarmirati jer govori o povećanoj kontaminaciji okoliša u kojem se i sami možemo zaraziti. Blaži oblici bolesti bez vidljivijih simptoma (prolazan gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, bolni mišići) prolaze i bez liječenja, no može doći i do vrlo opasnih i teških stanja koja, nažalost, i uz svu medicinski skrb mogu završiti pogubno. Ti teški oblici očituju se povišenom temperaturom, gubitkom apetita, povraćanjem, teškim oštećenjem bubrega i jetre, a najteži oblici i opsežnim krvarenjima po plućima.

 

LEPTOSPIRA SE NAJČEŠĆE JAVLJA U KASNO LJETO I RANE JESENSKE MJESECE, KAD JE TEMPERATURA JOŠ UVIJEK VISOKA, A OBORINE POSTANU OBILNIJE, NATAPAJUĆI ZEMLJU I STVARAJUĆI PRITOM UVJETE U KOJIMA BAKTERIJE MOGU PREŽIVJETI DULJE VRIJEME

NE DAJTE IM DA KOPAJU

Liječenje leptospiroze je dugotrajno i kompleksno, a moguće su i posljedice u smislu kroničnog, neizlječivog oštećenja bubrega. Uzevši sve to u obzir, leptospiroza je jedna od bolesti kod koje definitivno vrijedi krilatica bolje spriječiti nego liječiti. No kako? Izbjegavanje kontakta s glodavcima je poželjno, ali ne i uvijek izvedivo. I sama sam jedna od vlasnica pasa kojima je omiljena igra iskapanje rupa, osobito ako u njima nanjuše nekog glodavca. Lov na glodavce, naravno, započinje guranjem njuške u rupu, pa slijedi kopanje, pa ponovno provjera njuškanjem i tako dok psa ne odnesete ili ne odvučete na uzici. Na taj način pas dolazi u kontakt s vlažnom, svježe iskopanom zemljom kontaminiranom urinom. Te zemlje ima u ustima, očima i nosu, zapravo sve do ušiju, a na prednjim nogama do lakta. U šetnji takvo ponašanje možete kontrolirati, no ukoliko imate kuću s dvorištem i psa s imalo „kopačke“ krvi po tom pitanju najčešće ne možete učiniti ništa. Vrlo slično, ako ne i gore, je s psima koji „obožavaju“ lokve i površinske vode svake vrste. Ipak, važno je da vlasnici budu svjesni problema, odnosno bolesti do kojih može doći i da se u slučaju da primijete ikakve simptome što brže i bez čekanja jave svom veterinaru i upozore ga na rizično ponašanje svog ljubimca.

You may also like

Ostavi komentar