NAJČEŠĆE LJETNE OZLJEDE

by doc.dr.sc. Josipa Habuš

UBODI INSEKATA

Mnoštvo je insekata koji mogu ubosti ili ugristi vašeg psa. Takve bi situacije, ukoliko je to moguće, trebalo prevenirati. Ne samo zbog mogućih alergijskih reakcija već i zbog činjenice da različiti insekti i člankonošci mogu prenositi različite zarazne bolesti. Uporabom određenih ektoparazitika dostupnih na našem tržištu možete spriječiti ubod buhe, krpelja pa i komarca, no nažalost njihova primjena neće spriječiti ubode pčela, osa, stršljena ili nekih drugih kukaca. Srećom, nakon uboda najčešće dolazi samo do lokalizirane reakcije (blaga oteklina i crvenilo na mjestu uboda) koja je toksične, a ne alergijske prirode. Samo u osjetljivih pasa javit će se i alergijska reakcija na protein iz sline ili otrova insekta. Alergijske reakcije mogu biti lokalizirane na mjesto uboda (najčešće jako oteknuće uz crvenilo i bol) ili sustavne.

VEĆ MALO PREVIŠE SUNCA I MORA MOŽE DOVESTI DO OZBIUNIH POSUEDICA, A NI OD NEKIH UBODA GA NE MOŽETE ZAŠTITITI

Kod sustavnih može se javiti urtikarija (osip) koja nije isključivo lokalizirana na mjesto uboda, povraćanje, oteknuće glave i vrata koje može biti praćeno otežanim disanjem, a može doći i do anafilaktičkog šoka. Vrlo često će prvi znak da nešto nije u redu biti stalno trljanje njuške šapama. U slučajevima uboda kada vidite samo lokaliziranu blagu reakciju, mjesto uboda možete hladiti, a potom namazati kremom koja sadrži kortikosteroide. Na žalost, u pasa većina antihistaminika u tabletama koje često imamo uz sebe neće imati odgovarajući učinak. Ipak pojedini antihistamici djeluju i kod pasa (preventivno ili u slučajevima blaže reakcije), ali prije njihovog davanja učinkovitost i dozu provjerite kod vašeg veterinara. Važno je znati da nakon pružanja prve pomoći životinju treba nastaviti pratiti jer se neke jače alergijske reakcije mogu javiti i više sati nakon ugriza. U svim slučajevima jake alergijske reakcije, a osobito angioedema glave i otežanog disanja, neophodno je što prije zatražiti stručnu pomoć.

NAGUTAO SE SLANE VODE

Vrlo često psi vole plažu gotovo jednako kao i mi. Trčanje po plitkoj vodi, donošenje loptica koje im bacamo ili plivanje jedne su od najomiljenijih aktivnosti. Ipak, tijekom vrućina i povećanih fizičkih aktivnosti povećane su i potrebe za vodom. često će psi u nedostatku pitke vode popiti i slanu. Ili će se pak određene količine slane vode nagutati tijekom hvatanja štapa ili loptica koje smo im bacili u more. Konzumacija morske vode u pasa, kao i u ljudi, dovodi do dehidracije i poremetnje elektrolita. Najčešće će nakon konzumacije slane vode doći do proljeva, a u slučaju popiju li veće količine odjednom, psi će povratiti. Psi će, također, češće mokriti kako bi izbacili višak soli te tim putem dodatno gubiti tekućinu. Drugim riječima, životinja će gubiti puno više tekućine nego što je uzima i doći će do dehidracije. lako pijenje slane vode najčešće neće dovesti do teških poremećaja zdrastvenog stanja, sve pa i najblaže posljedice (npr. u obliku prolaznih proljeva) nas na plaži mogu dovesti u vrlo neugodne situacije. Rjeđe su situacije kad kod životinja zbog velike količine popijene slane vode praćene dehidracijom i poremetnjom elektrolita dolazi do tremora, gubitka koordinacije i konvulzija. Kako bismo spriječili sve ove neželjene pojave treba životinju odmarati svakih 15 minuta i stalno joj nuditi pitku vodu. Usprkos tome što pijenje malih količina mora za vrijeme plivanja ili u trku po plićaku ne izgleda tragično, ipak spriječite psa kad god to možete.

ODJEDNOM ŠEPA

Više je mogućih uzroka šepanja, no za potrebe ovog priručnika mi ćemo se ograničiti na one koji su najčešći ljeti, a to su opekline i ozljede šapa. Sve ove ozljede mogu biti lakše i teže. Kod lakših možete pomoći i sami, no kod onih težih treba pružiti prvu pomoć i nakon toga zatražiti pomoć veterinara.

U SLUČAJU MEHANIČKIH OZLJEDA ŠAPA

1. Očistite ranu. Potražite komadiće stakla, metala ili oštre kamenčiće koji su uzrokovali ozljedu i uklonite ih. Ispiranje šape čistom, mlakom vodom može ukloniti sitnije čestice i prljavštinu. Ukoliko je strano tijelo utisnuto duboko u tkivo, nemojte ga pokušati vaditi sami jer ćete često samo povećati ozljedu i nanijeti dodatnu bol vašem ljubimcu. Nakon što ste uklonili vidljive čestice, obilno isperite ranu fiziološkom otopinom. Rane koje ne krvare možete dodatno isprati peroksidom ili betadinom.
2. Zaustavite krvarenje! Ukoliko rana krvari, pritisnite područje sterilnom kompresom. Manje rane će prestati krvariti vrlo brzo, no kod većih rana trebat će malo više vremena. Pritisak uvijek mora biti postojan. Nikad kompresu nemojte vući preko rane kao da je pokušavate obrisati jer ćete tako ukloniti ugrušak koji je nastao i rana će ponovo početi krvariti. Ukoliko ne možete u potpunosti zaustaviti krvarenje unutar 15 minuta ili je krvarenje obilno, radi se o hitnom slučaju koji zahtijeva pomoć veterinara.
3. Stavite povoj! S obzirom na lokalizaciju često se događa da se rana pri pokušaju hodanja ponovno otvori i počne krvariti. To možete pokušati spriječiti stavljanjem povoja. Nakon zaustavljanja krvarenja i eventualnog nanošenja lokalnog antibiotika, na ozljedu stavite sterilnu kompresu, nakon toga vatu i na kraju zavoj koji morate staviti na način da obuhvati zglob kako ne bi ispao pri prvom pokušaju kretanja. Potrebno je malo iskustva kako povoj ne bi bio niti previše labav niti prejako stegnut.

U SLUČAJU OPEKLINA

Uzrok šepanja mogu biti i opekline na šapama koje nastaju nakon hodanja po vrućem asfaltu. Zapamtite, ako je asfalt prevruć da vi na njega stanete bosom nogom, prevruć je i za vašeg ljubimca. U slučaju opeklina na šapama vrlo često ćete primijetiti neugodu prilikom kretanja, dizanje šapa u zrak i učestalo lizanje. Ozbiljnije opekline trebaju brigu stručnjaka, a u lakšim slučajevima stavite hladni oblog, namažite melemom kako biste održavali jastučiće vlažnima ili prema potrebi aplicirajte lokalna antibiotske pripravke. Sve opekliine, a osobito one na šapama vrlo se lako inficiraju. Kod opeklina i kod ozljeda vrlo je važno često mijenjati povoje i održavati šape čistima, ograničiti kretanje životinje, zaštititi šape od nečistoća prilikom šetnje. U tu svrhu možete stavljati povoje, koristiti “šlapice” koje ćete naći u pet shopovima ili jednostavno zaštititi šapu čistom čarapom koju ćete prekriti plastičnom vrećicom. I čekati da rana zaraste! Primijetite li da se rana (ma kako ona mala bila) inficirala, potražite stručnu pomoć.

TOPLOTNI UDAR

Toplotni udar je stanje hipertermije (povišene tjelesne temperature) do koje je došlo uslijed pregrijavanja organizma, odnosno nemogućnosti održavanja normalne tjelesne temperature. Psi nemaju tako dobro razvijene mehanizme termoregulacije kao mi ljudi te je kod njih toplotni udar puno češći, a posljedice nažalost mogu biti izrazito ozbiljne. Životinje s toplotnim udarom imaju povišenu tjelesnu temperaturu (vrlo često iznad 40°C), ubrzano dahću, otežana se kreću ili se uopće ne mogu kretati, dezorijentirane su, sline, a sluznice su zažarene. Osim tih mogu se javiti i brojni drugi simptomi koji su posljedica pregrijavanja i višestrukog zatajenja organa. Takve životinje treba odmah izmjestiti u hladnu prostoriju, dati im vode, namočiti šape i žurno potražiti veterinarsku pomoć. Napominjemo da se psima ne smije davati ledena voda niti ih se smije polijevati jako hladnom vodom jer to može imati sasvim suprotan učinak. Morate znati da toplotni udar u pasa vrlo lako može završiti smrću te da treba učiniti sve kako do njega ne bi ni došlo. Tako za velikih vrućina nikad, pa ni samo na trenutak ne smijete ostaviti pse u automobilima, čak ni u hladu s malo otvorenim prozorom. Aktivnosti treba ograničiti na hladnije doba dana, osobito kod rizičnih skupina pasa. Uvijek uz sebe morate imati dovoljne količine vode. Ukoliko vodite psa na plažu, kupanje će pomoći pri hlađenju, no svakako izaberite plažu na kojoj će biti i dovoljno hlada za vašeg ljubimca.

BOLEST PUTOVANJA

Neki psi se boje automobila i vožnje, a neki vožnju jednostavno ne podnose te počnu mljackati, sliniti i povraćati, a vi još niste ni izašli iz grada. Glavni uzroci ovih simptoma leže u stimulaciji vestibularnog aparata koji se nalazi u srednjem uhu, a koji je vezan s centrom za povraćanje u mozgu. Strah od vožnje dodatno pogoršava simptome, koji se u takvih životinja mogu javiti čak i ako su u vozilu koje stoji. Ponekad rješavanje straha od vožnje uvelike poboljšava situaciju. No u svim težim slučajevima preporučaju se lijekovi koji će smanjiti mučninu i smiriti (lagano sedirati) životinju. Većina se ovih lijekova izdaje na recept pa ukoliko vaš pas ne podnosi vožnju, prije odlaska na put ga svakako zatražite od vašeg veterinara.

 

You may also like

Ostavi komentar