Kako uklopiti psa u ljudsku sredinu

by Nenad Novak

Psi su davno domesticirani (udomaćeni) s ljudima. Pas je zapravo prva udomaćena životinjska vrsta i smatra ga se najboljim čovjekovim prijateljem. To što je pas započeo svoj život u blizini ljudi i sa ljudima ne znači da je i poprimio njihove karakteristike. Pas je i dalje pas, ne govori niti jedan od ljudskih jezika i potrebno ga je naučiti kako živjeti s ljudima.  Pogotovo ga je potrebno naučiti kako živjeti u modernoj, urbanoj ljudskoj zajednici.

U tom kontekstu često se spominju pojmovi socijalizacije i habituacije.  Vlasnici pasa pričaju o tome, ali manji broj zna na što se točno odnose ili ih zna pravilno primijeniti. Da pojednostavimo, socijalizacija označava prilagodbu psa prema ljudima i životinjama, dok habituacija označava prilagodbu psa prema okolini.

Ovi pojmovi podrazumijevaju učenje šteneta vještinama koje će mu pomoći da odraste u stabilnu jedinku, sposobnu za normalan život u okolini koja ga okružuje. Štene se uči da normalno reagira na ljude i životinje s kojima dolazi u kontakt, kao i na podražaje iz okoline (promet i buka su oni najčešći).  Da, štene se uči, a ne rađa s ovim znanjima i iskustvima.

Andrew Kota from Pexels

Proces počinje od prvog dana dolaska šteneta na svijet. Prvih dana glavnu ulogu ima majka. Čim štenci malo stasaju važnu ulogu preuzima odgovorni uzgajivač. On je prvi koji privikava i uči štene na ljudski dodir, a kasnije i na različite zvukove, mirise i podloge.  Uzgajivač samo započinje s procesom izlaganja štenaca novim iskustvima, no on taj proces ne završava. Nastavlja ga novi vlasnik.

Neka su istraživanja pokazala da kritični period privikavanja psa na okolinu, ljude i životinje završava vrlo rano, već sa oko 4 mjeseca života. Sve što učimo, ili pokušavamo naučiti poslije možemo nadomjestiti samo djelomično. A štene, pogotovo ako nije stabilne naravni, izrasti u plašljivog i neprilagođenog psa.

Bill Emrich from Pexels

Pozitivna iskustva

Od iznimne je važnosti naglasiti da ispravna socijalizacija/habituacija podrazumijeva stjecanje POZITIVNIH, a NE BILO KAKVIH iskustava.  Mnogo neiskusnih vlasnika pod ovim pojmovima podrazumijeva interakciju šteneta sa što više ljudi i pasa, izvođenjem psa na što više novih mjesta. Takav  koncept se nije pokazao kao najbolje rješenje, a  kasnije može izazvati niz problema.

Cilj nije da se štene druži, igra ili komunicira sa svakom osobom ili psom na kojeg naiđete u šetnji.

Apsolutni „DA“ upoznavanju šteneta sa različitim mjestima, predmetima, zvukovima, situacijama, ljudima, životinjama. ALI bitan je i kontekst i ishod. Štene se mora osjećati dobro, a ishod mora biti pozitivan.  To podrazumijeva apsolutni „NE“ svakom pritisku da štene nekomu ili nečemu priđe, kao i apsolutni „NE“ da se na štene „zalijeću“ nepoznati ljudi i nepoznati psi.

Pritisak kojem izlažemo štene može biti i fizički ali i mentalni. Fizički pritisak obično vidimo u slijedećim situacijama: psića se povuče prema ili dovuče do nečega/nekoga ;diraju ga ili ga dižu u zrak bilo poznati bilo nepoznati ljudi, ali štene u tome ne uživa, trpi i boji se; nestabilni psi, poznati ili nepoznati rolaju ga po tlu. Mentalni pritisak mnogo je suptilniji, teži za prepoznati neiskusnom vlasniku, a time i opasniji. Ljudi ili psi se nadvijaju nad štene, ljudi viču na štene kada ne posluša od prve (?!), prijete prstom… samo su neki od najviđenijih načina pritiska.

Štene će nam svojim govorom tijela ili gestama pokazati kako se osjeća. Pokušati će pobjeći, sakriti se iza nas, možda početi skakati po nama u želji da ga izbavimo iz situacije koja mu nije ugodna. Izbjegavati će pogled, savit će uši, skupiti se, leći na tlo i izložiti trbuh …samo su neke od najčešćih. Ako ga unatoč njegovim molbama (da, štene nas moli, na svojem jeziku) ne izbavimo iz takvih situacija, iskustvo će sasvim sigurno biti negativno.

Heidi Meborg from Pexels

Ispravna socijalizacija/habituacija dovest će do toga da se pas osjeća opušteno na novim mjestima i u novim okolnostima. Poželjno je da pas ljude, mjesta, predmete (uključujući i one koje prvi puta vidi) poima kao sastavni dio okoline i prema njima se ponaša ravnodušno, ne da pokušava ostvariti kontakt, na pozitivan (skačući/»pozdravljajući») ili negativan (napadajući) način.

Socijalizacija u praksi

Kako stjecanje pozitivnih iskustava izgleda u praksi ? Štene slobodno (bez pritiska od strane čovjeka) istražuje svijet koji se događa oko njega, kreće se svojim tempom i samostalno (kada je spremno) prilazi ljudima i predmetima oko sebe. Psić je znatiželjan i veseo, a svijet oko njega postaje pozitivno iskustvo !

Na psića se NE «zalijeću» nepoznati psi i ljudi jer su to situacije koje psa mogu traumatizirati.

Važno je da oprezno birate s kojim će ljudima i psima vaše štene doći u (bliski) kontakt. Situacije moraju biti pozitivne, a štene iz njih izlazi kao pobjednik, ne gubitnik.

Problem sa nepoznatim ljudima i nepoznatim psima

Upoznavanje novih ljudi je naravno poželjno. Problem leži u tome da malo ljudi zna čitati govor tijela psa, ne prepoznaju osjeća li se psić u njihovoj blizini sigurno ili ne, što potencijalno dovodi do problema.

Slično je i s nepoznatim psima. Kada ne poznajemo psa koji prilazi ili pseći govora tijela riskiramo neželjene situacije koje našem štenetu mogu ostati urezane u sjećanje do kraja života. Jedan od neželjenih scenarija je dovođenje šteneta u fight ili flight mod (borba ili bijeg). Oba su jednako nepoželjna.

Mogu li psi biti traumatizirani ? Odgovor je nedvosmisleno DA. Zato uvijek naglašavamo da je često jedan napad drugog psa dovoljan da naš pas postane nesiguran, plašljiv ili agresivan do kraja života. Ako vam se ova tvrdnja čini pretjerana, zamislite da ste sami napadnuti ili/i opljačkani. Ne bi li vam se to iskustvo urezalo za cijeli život ?!

Zašto psi nisu ispravno socijalizirani?

Mnogo je razloga za to, ali uzrok je uglavnom isti. Živjeli su u svojevrsnoj izolaciji. Razlozi zašto je tome tako, a s kojima se najčešće susrećemo u praksi jesu: prekasno odvajanje iz legla, uzgajivači koji ne posvećuju pažnju svojim štencima i ne puštaju ih iz boxeva, psi koji su odrasli samo u boxu/dvorištu, psi koji život provode isključivo u boxu/dvorištu, vlasnici koji iz straha od bolesti čekaju da štene primi sva cjepiva i tek onda ga počnu izvoditi van, psi koji su kao štenad doživjeli negativna iskustva (učestalo maltretiranje od strane ljudi ili pasa), ili uopće nemaju iskustva.

Na pitanje je li gori nedostatak iskustva ili su gora loša iskustva teško je odgovoriti. Uglavnom, loša iskustva gora su od neiskustva. Ali i to ovisi o svakom pojedinim psu. Često je teže pomoći nestabilnim i genetski plašljivim psima nego psima kojima su loša iskustva izazvala primjerice agresiju.

Michael Morse from Pexels

Socijalizacija odraslih pasa

Često nas pitaju mogu li odrasli psi koji su propustili ispravnu socijalizaciju u štenećoj dobi to nadoknaditi. To ovisi od psa do psa. Stabilni psi, koji nisu imali negativnih iskustava, puno će lakše nadoknaditi ono što su propustili u štenećoj dobi.  Genetski plašljivi psi ili psi s nizom negativnih iskustava su potpuno druga priča. Njih je nedostatak socijalizacije nažalost obilježio za cijeli život i reagirati će negativno (bijeg ili borba) na čitav niz okidača.  Koji su to okidači, ovisi od psa do psa i situacija koje je, nažalost proživio. Određen tip ljudi (djeca, češće muškarci od žena, ljudi koji šepaju, imaju štap …), zvukovi, određeni pokreti samo su neki od najčešćih okidača.

Potrebno je mnogo truda, vremena, ljubavi i ZNANJA kako bi takvi psi mogli donekle normalno funkcionirati u ljudskoj zajednici. Ukoliko ste nabavili takvog psa, obavezno potražite savjet stručnog trenera za pse. Sva vaša ljubav, dobronamjernost, lijepe riječi i pokušaji utjehe kada pas upadne u panični (ili agresivni) mod neće biti dovoljni. Stručna pomoć je nužna.

Socijalizacija nije završeno poglavlje

Socijalizacija je proces koji ne završava ulaskom šteneta u odraslu dob. Iako smo postavili dobre temelje, psu i dalje moramo omogućavati sigurna, pozitivna i nova iskustva. Ako iznadprosječno socijalizirano štene, izoliramo bez kontakta s vanjskim svijetom, nemojmo očekivati da ga nakon godinu dana izvedemo bez problema na šetnju gradom. To tako ne funkcionira.

Najbolje učenje je cjeloživotno učenje, a najbolja iskustva su pozitivna iskustva. Zato se potrudimo osigurati takav pristup i svom psu.

Kinološki klub DoGGuru –  https://www.facebook.com/nenadnovak.dogguru/

You may also like

Ostavi komentar