Zoluška – Kako sam postala labrador

by ZOLA - ZOLUŠKA

Bilo je jutro i radila sam nered sa svojom braćom kao i svako štene. Ostalo nas je još samo troje i baš nam je bilo zabavno. Nisam ni znala da to jutro odlazim u novi dom.
Ispričat ću vam kako je moja vlasnica došla do mene.

Rekla je kako je vidjela oglas na njuškalu, velikim slovima ‘POKLANJAM LABRADORE’. Tada studentica, koja je silno željela udomiti čokoladu rekla je to je to. Isti dan je nazvala i pitala može li me uzeti kad malo ojačam, na što je gospodin sa druge strane telefona, grubim glasom odgovorio: ‘Ne može, dati ću nekome drugome.’ Ipak su se uspjeli dogovoriti oko dolaska.
Drugi je dan sjela u auto sa tatom i krenula prema meni.

Polako stižu na odredište, vidjela sam ju kako nas gleda. Gospođa vlasnica čekala ih je ispred kuće sva sretna jer će se riješiti još jednog. Pozdravljaju se i vodi ih u dvorište gdje smo mi bili.
Svo troje poletjeli smo joj u naručje, dobro ju izgrickali i izljubili. Vidjelo joj se na licu da je oduševljena. Stalno je ponavljala ‘Ajme, falio mi je miris štenaca’. Pa kome ne bi, poseban je to miris.
Gospođa joj je objašnjavala kako brat isto danas ide u novi dom i da smo još samo nas dvije čokoladne sestrice ostale.
E sad tu vam kreće jedan pomalo tragikomičan dio.
Gospođa zove moju sadašnju vlasnicu i njenog oca da im pokaže našu mamu.
Dobro smo digli uši da čujemo što im ima za reći…
‘Odite da vam pokažem njihovu mamu, tu je u boksu. Vidite ju, ona vam je dobila nagradu za najljepšeg labradora na izložbi. A tata, tata je susjedov labrador; mogu vam ga pokazati.’
Vidjeli smo im na licima da se čudno gledaju i da ne znaju kako bi reagirali.
Pretpostavljam da se pitate zašto. E pa zato što je naša mama bila Rottweiler. Hahaha, dobro ste pročitali. Iako se na nama to ne vidi jer smo doslovno sve pokupili na tatu. U tom trenutku pomislila sam kako će se možda okrenuti i otići. Nije se okrenula, bila je odlučna u tome da udomi mene pa makar ja bila mix medvjeda i vuka.

Nakon te ‘prezentacije’ moja vlasnica sjeda na pod i ne zna što će i kako će uzet samo jednu. Pitala je Gđu koja je od nas dvije mirnija, kako bi više odgovarala njenom karakteru i pokazala je na mene. Kasnije se uvjerila da to nije tako (mislim, pa zar je zbilja očekivala još ‘istine’ od dotične). Dobila je još nekakve krive smjernice, ali znala je bolje od toga pa ih je zaobišla.

Vozili smo se u autu, ja sam bila jako tužna. Odvojena od svoje male obitelji i prvi put sam se vozila u autu. Ona je razmišljala o imenima. Prvo je rekla ‘Yona‘ (navodno znači medvjed), mislila sam u sebi o Bože pomozi, pa svi će me zvati Yoda. Ne želim da me u društvu zezaju i zovu po nekakvom malom gremlinu (bez uvrede). Nisam ju htjela ni pogledati dok ne smisli nešto drugo. Sva sreća pa je imala dvije opcije. ‘Što kažeš na ime Zola, tata?’ upitala je tog ‘tatu’. Svidjelo mu se na prvu a i meni. Odmah mi je postao drag taj ‘tata’. Objasnila mi je kako je Zola lik iz serije ‘Uvod u anatomiju’ koju ona obožava.

Napokon smo stigli doma. Sve sam joj odmah popiškila, ali ubrzo sam naučila da se to obavlja vani.
Naučila sam i brdo trikova. Puno je radila sa mnom. Otkrila mi je kako je postala komunikativnija i otvorenija otkako ima mene. Ja bi joj se zahvalila pusama koje rado dijelim. Nabavila mi je i privjesak ‘Can’t hold my licker’, totalno opisuje moj karakter.

Kad se bližio vikend, objasnila bi mi kako ona ide sada na faks ali ja još ne mogu dok ne primim sva cjepiva i dok ona ne vidi kako će me predstaviti vlasnici stana. Kako me njoj predstavila bolje da niti ne napišem.

Totalno nepromišljeno, slažete li se? Ali vjerovala sam joj jer je ona bila cijeli moj svijet. Da skratimo priču, stigla sam ja na faks sa svojom vlasnicom. Volimo se već (uskoro) 8 godina. Sada, već godinu dana volim i njihovog dvonožca i ne znam kako sam do sad živjela bez njega. Samo ću reći da nije škrt kad jede.

Na faksu sam upoznala Gretušku (ako ste pročitali prijašnju priču moje sestrice, znati ćete o čemu govorim).

Tako sam ja postala labrador. Iako to nisam ali moja mama je ipak bila ‘najljepši labrador’ na izložbi. Mojoj je vlasnici taj dio ostao toliko ukorijenjen u sjećanju da jednostavno automatski kaže da sam labrador. Kad vidi rotta smije se i kaže mi, ‘eno ga labrador’.

You may also like

Ostavi komentar