KOLIKO JE HLADNO PREHLADNO?

by doc.dr.sc. Josipa Habuš

RASPITALI SMO SE ZA VAS: RAZMAZILI SMO IH U TOPLIM STANOVIMA PA NI TAKOZVANI SNJEŽNI PSI VIŠE NISU ŠTO SU BILI, A SVE SU ČEŠĆE ILI EKSTREMNO VISOKE ILI EKSTREMNO NISKE TEMPERATURE. KOLIKO U OVOM DRUGOM SLUČAJU SMIJU BITI VANI DA NE DOĐE DO POTHLAĐENOSTI I KAKO IH ZAŠTITITI?

Odgovor na ovo pitanje nije niti lagan niti jednoznačan. Naime, treba imati na umu da su naši psi individue za sebe i da će tako i opasnost od hladnoće ovisiti o nekoliko čimbenika:

1. TIPU DLAČNOG POKRIVAČA

Psi s dugom, gustom dlakom i poddlakom najbolje toleriraju hladnoću. Tako su pasmine kao što su sibirski haskiji, njufaundlenderi, bernardinci, samojedi i slično mnogo manje osjetljivi na hladnoću nego što su to npr. određene pasmine kratkodlakih hrtova, pinčeva ili npr. kineski kukmasti pas, koji dlake ima samo po glavi i nogama.

2. TEŽINI

Potkožno masno tkivo odličan je toplotni izolator te su psi s više potkožne masti otporniji na hladnoću od onih mršavijih. Pojedini stručnjaci tako preporučuju da se psima preko zime mora davati više kalorija nego tijekom ostalog dijela godine. No, ovdje moramo napomenuti da to vrijedi isključivo za pse koji stalno borave vani i koji će dobivenu hranu uistinu „potrošiti“, a ne nagomilati u salo koje će zaostati i nakon zime. Važno je naglasiti da zdrastveni rizici prekomjerne tjelesne težine daleko nadvisuju bilo kakve prednosti.

3. DOBI

Vrlo mladi i stariji psi osjetljiviji su na hladnoću. To se osobito odnosi na vrlo mladu štenad koja nije sposobna održavati svoju tjelesnu temperaturu i niske su temperature za njih smrtonosne.

4. ZDRAVSTVENOM STATUSU

Psi s dijabetesom, srčanim problemima, hormonalnim disbalansima i slično teže će regulirati svoju tjelesnu temperaturu pa će zbog toga biti i osjetljiviji na promjenu vremena. Kod nekih drugih bolesti, kao što je primjerice artritis, simptomi bolesti se tijekom hladnog vremena mogu pogoršati.

5. AKTIVNOSTI

Ukoliko su psi vani aktivni, oni će generirati dovoljno topline pa će im biti udobno i na prilično niskim temperaturama. Obrnuto, smanjena aktivnost, osobito u kombinaciji s mokrim dlačnim pokrivačem, vrlo lako može dovesti do hipotermije, odnosno pothlađenosti. Rizik hipotermije povezan je i s još nekoliko drugih čimbenika, kao što su veličina psa, količina vlage, vjetrovitost i slično.

DOK GOD SU VANI AKTIVNI, NEMA OPASNOSTI DA IM BUDE HLADNO. OBRNUTO, SMANJENA AKTIVNOST, OSOBITO U KOMBINACIJI S MOKRIM DLAČNIM POKRIVAČEM, VRLO LAKO MOŽE DOVESTI DO HIPOTERMIJE, ODNOSNO POTHLAĐENOSTI

PROSTIRKA UVIJEK SUHA

Iako su pojedini psi „prilagođeniji“ boravku vani od drugih, ipak su svi stručnjaci mišljenja da za sve životinje treba osigurati prikladan smještaj i zaštitu od hladnog vremena. Ukoliko niste u mogućnosti svoje ljubimce tijekom zimskih hladnoća smjestiti u temperirane prostore neophodno je osigurati im odgovarajuće pseće kućice. One bi trebale biti dobro izolirane, odignute od zemlje, po mogućnosti s pokretnim vratima koja su okrenuta na stranu suprotnu od one s koje pušu najjači vjetrovi. Kućica ne smije biti prevelika jer se tada teže zagrije, a prostirka na podu mora biti deblja te se, što je vrlo važno, mora održavati suhom. Voda uvijek mora biti svježa i dostupna.

Nekoliko je potencijalnih opasnosti od hladnoće

HIPOTERMIJA ili pothlađenost je stanje u kojem tjelesna temperatura padne ispod normale. Izlaganje niskim temperaturama tijekom dužeg vremena uobičajeni je uzrok hipotermije, no ne i jedini. Do hipotermije može doći i uslijed nekih sistemskih bolesti, a uobičajeno se zapaža i tijekom anestezije. Simptomi ovise o stupnju hipotermije. Kod blagih slučajeva opažamo drhtanje, slabost i letargiju. Sporo i plitko disanje, niski krvni tlak i ukočenost mišića ukazuju na umjerenu hipotermiju, dok jaku hipotermija karakteriziraju komatozna stanja uz dilatirane zjenice, poteškoće s disanjem i radom srca.

OZEBLINE ili OZLJEDE ŠAPA relativno su česte tijekom zime. Šape stoga treba redovito pregledavati ne bismo li uočili promijenjene dijelove tkiva, porezotine ili moguća oštećenja mekuši.

U dugodlakih pasa uobičajeno je i skupljanje grudica snijega između prstiju, koje otežavaju kretanje, a mogu i ozlijediti kožu. Šišanjem viška dlake umanjit ćemo nakupljanje snježnih lopti između prstiju, a vazelin ili melem će zaštiti mekuši. Nakon šetnje, osobito nakon što se pločnici i ceste počnu posipati solju, šape obavezno moramo isprati i osušiti.

TROVANJE koje češće susrećemo tijekom zimskih mjeseci je trovanje antifrizom i kamenom soli. Kamene soli koriste se za posipavanje pločnika, a pas će ih u organizam unijeti jedući snijeg ili pokušavajući lizanjem očistiti svoje šape. Većina kamenih soli u sebi sarži natrijev klorid, ali i kalijev klorid, magnezijev klorid ili neke druge soli, pa čak i manje količine teških metala. Manje količine će u pasa izazvati povraćanje i proljeve (često i uz primjese veće količine krvi), no bez veće promjene općeg stanja, dok unos većih količina može dovesti do ozbiljnih i teških stanja. S druge strane, ingestija i vrlo malih količina etilen glikola (antifriza) koji je mirisom i okusom našim ljubimcima izuzetno primamljiv, izuzetno je opasna i potencijalno smrtonosna.

AUTOMOBILI odnosno toplina motora neodoljivo privlači mačke koje se često zavlače ispod poklopca gdje je toplo i „udobno“. Prije uključivanja paljenja budite glasni – lupajte po poklopcu i sa strane kako biste mački dali priliku za bijeg.

kod blage hipotermije opažamo drhtanje, slabost i letargiju, sporo i plitko disanje, ukočenost mišića

 

You may also like

Ostavi komentar