SMIJU LI JESTI SNIJEG?

by doc.dr.sc. Josipa Habuš

NIJE STRAŠNO AKO GA TU I TAMO GRICNU, ALI NEKOLIKO JE PROBLEMA DO KOJIH BI MOGLO DOĆI NAKON OPETOVANIH I OBILNIH SNJEŽNIH OBROKA

Kada govorimo o snježnim radostima onda su naši psi vrlo slični nama ljudima. Naime, oni snijeg ili naprosto obožavaju ili ga se pak u potpunosti groze. Kod ovih prvih, među koje spada i moja kujica, prvi zimski snijeg izaziva potpuno oduševljenje koje se izražava nekontroliranim i ludim trčanjem naprijed-natrag ili u krug. Što je snijeg dublji, to je zabavnije. Skokovi kojima se probija kroz snježne nanose jednaki su najboljim izvedbama Blanke Vlašić.

Slijedi valjanje po snijegu, a na kraju „snježni obrok”. Kao vlasnica takvog psa znam koliko je nekad teško kontrolirati takvo ponašanje te koliko ono može biti zabavno za psa (ali i za nas, budimo iskreni). Kao veterinarka vam ipak moram preporučiti da takvo ponašanje pokušate spriječiti. Naime, postoji nekoliko mogućih problema do kojih bi moglo doći nakon opetovanih i obilnih snježnih obroka.

NI BIJELI NIJE ČIST

Prvi problem proizlazi iz činjenice da će veća količina pojedenog snijega vrlo vjerojatno uzrokovati povraćanje, a možda i druge probavne smetnje. To će se češće javljati kod onih životinja koje i inače imaju osjetljiv želudac, odnosno životinja s kroničnim gastroenteritisima. No, i oni inače čeličnog želuca neće moći lako probaviti veliku količinu hladnog snijega. Nadalje, iako ćete vjerojatno i bez ovog članka reagirati kad vaš ljubimac pokuša pojesti vidljivo „prljav” snijeg, morati znati da i onaj blistava bijeli nije baš posve čist.

Naime, brojna znanstvena istraživanja dokazuju da snijeg vrlo učinkovito apsorbira razne otrovne čestice iz zraka i/ili ispušnih plinova. Toksične čestice ostaju zarobljene u malim komadićima leda ili se tope u džepovima vode jednom kad se snijeg pretvori u bljuzgu. Naravno, ovakvo toksično zagađenje snijega prisutnije je u gradu, no ne smijete zaboraviti da i na selu postoji mogućnost da insekticidi, pesticidi i ostale kemikalije koje se koriste u poljoprivredi postupno iz tla prijeđu u snijeg.

SOL JE TOKSIČNA

Osim vezivanja toksičnih čestica, snijeg je, pogotovo uz pločnike, vrlo često kontaminirani kamenim solima koje se posipaju kako bi se smanjila mogućnost zaleđivanja kolnika. Kod kamene soli treba biti dodatno oprezan jer je pas može unijeti u organizam ne samo jedući snijeg, već i pokušavajući lizanjem očistiti svoje šape u koje su se zapleli grumenčići soli. Većina kamenih soli u sebi sadrži natrijev klorid, ali i kalijev klorid, magnezijev klorid ili neke druge soli, pa čak i manje količine teških metala. Natrijev klorid, glavni sastojak takvih soli na našem tržištu, u pasa će izazvati povraćanje i proljeve (često i uz primjese veće količine krvi), no bez veće promjene općeg stanja.

Ipak, ingestija veće količine dovest će do ozbiljne toksikoze praćene povišenom temperaturom, ubrzanim bilom i disanjem, dehidracijom i raznim neurološkim simptomima. Ovakvo stanje izuzetno je ozbiljno i zahtijeva brzu i intenzivnu skrb veterinara. Osim raznih toksičnih tvari iz zraka te onih koje smo sami rasuli po snijegu, nije neuobičajena da u njemu nađemo i razne mikroorganizme. Iako vrlo kisela sredina u želucu ubija većinu mikroorganizama koje naši četveronožni usisivači progutaju, ipak je moguće da dođe do infekcije.

To osobito vrijedi za imunodeficijentne životinje ione opterećene drugim kroničnim bolestima. Na kraju, nije mi bila namjera preplašiti vlasnike pasa nego samo ih upozoriti na moguće opasnosti snježnih obroka. Nemojte se baciti u očaj nakon što vaš četveronožni ljubimac koji put gricne snijeg, no ako mu je to navika i nakon toga se ne osjeća baš najbolje, potražite savjet vašeg veterinara.

 

You may also like

Ostavi komentar