Prijete li našim ljubimcima neke nove bolesti?

by doc.dr.sc. Josipa Habuš

Zadnjih nekoliko godina vrlo često u raznim medijima čitamo i slušamo o izbijanju i širenju epidemija starih, ali pomalo zaboravljenih, ili pak sasvim novih zaraznih bolesti. SARS, ebola, groznica zapadnog Nila, ili primjerice „ptičja“ i „svinjska“ gripa samo su neke od njih. Događalo mi se da me pitaju: Kako je to moguće? U današnje vrijeme? Kad imamo cjepiva za hrpu bolesti, pametne lijekove, radimo djecu u epruvetama, možemo klonirati ovcu? Mora biti da to netko namjerno radi? Povremeno me zabavljaju dobre teorije zavjere, ali ipak…

Unatoč razvoju medicine, dostupnosti zdravstvene i veterinarske skrbi, a u veterini i povećanoj spremnosti vlasnika da za svoje ljubimce naprave sve što treba, zarazne bolesti su i u 21. stoljeću ozbiljna prijetnja kako za ljude tako i za životinje. Ponekad se dapače čini da se razne boleštine šire možda uspješnije nego ikad. Pitanje je, naravno, ZAŠTO? Jedan od tradicionalnijih i razumljivih epidemioloških modela zasniva se na tumačenju da su tri čimbenika; mikroorganizmi, domaćini (ljudi ili životinje) i okoliš međusobno povezani i uravnoteženi. Svaki poremećaj te ravnoteže dovesti će do porasta ili smanjenja pojavnosti neke bolesti ili pak do izbijanja nekih sasvim novih bolesti.

Pojava „novih“ virusa i bakterija iz noćne more

Pojava sasvim novih, dosad nepoznatih mikroorganizama neuobičajena je, ali i dalje prisutna. Bolesti uzrokovane „novim“ patogenima obično nas iznenade. Našem (odnosno životinjskom) imunološkom sustavu oni su potpuno nepoznati, ne postoje već razvijene strategije obrane koje mogu pomoći u sprječavanju nastanka bolesti. Nema niti standardiziranih dijagnostičkih testova pa nam za otkrivanje „krivca“ također treba nešto više vremena. Ako se pritom ti „novi“ mikroorganizmi lako prenose s jednog domaćina na drugog, epidemije/epizootije svjetskih razmjera vrlo su izgledan scenarij.

Nameće se pitanje: Otkud niču svi ti novi mikroorganizmi? Prava istina je da oni uopće nisu posve novi. Zapravo se najčešće radi o „starim“ mikroorganizmima koji su uslijed mutacije promijenili virulenciju ili patogenost (dosadni stručni izrazi koji govore da sad ti mikroorganizmi, umjesto da koegzistiraju s nama u našem okolišu, zapravo mogu uzrokovati infekciju i bolest). Promjene nastale uslijed mutacije mogu omogućiti pojedinom mikroorganizmu da inficira druge vrste životinja (ili ljude). Tako su, primjerice, sve one bolesti nabrojane u uvodu ovog članka zapravo uzrokovane mikroorganizmima koji već tisućama godina kruže među određenim populacijama divljih životinja, a sada su našli nove žrtve među domaćim životinjama i/ili ljudima. U jednom od članaka na temu takvih tzv. emergentnih bolesti, viruse nazivaju jednim od najvećih profitera globalizacije. Baš mi se svidjela ta usporedba, nevjerojatno je istinita. Radi se, naime, o tome da danas gotovo više i ne postoji „netaknuta divljina“. Povećava se trend krčenja šuma i ostalih ljudskih intervencija u okoliš, čime se ostvaruju sve češći kontakti s divljim životinjama. Pružamo sve više prilika dosad nepoznatim mikroorganizmima (najčešće virusima) da se prilagode infekciji nove vrste (čitaj: nas i naših životinjica), a intenzivni transport ljudi i domaćih životinja omogućava brzo širenje tih novih, prilagođenih patogena i na najudaljenije destinacije.

SARS, ebola, groznica zapadnog Nila, „ptičja“ i „svinjska“ gripa, nedjelo su mikroorganizama koji već tisućama godina kruže među određenim populacijama divljih životinja, a sada su našli nove žrtve među domaćim životinjama i/ili ljudima.

Brojni su primjeri izbijanja i širenja „novih“ virusnih bolesti kod pasa. Čak je i parvoviroza, danas jedna od najpoznatijih zaraznih bolesti, stara zapravo samo 40-ak godina. Prvi slučajevi javili su se 1978. godine, obolijevao je (i nažalost ugibao) velik broj pasa, a do 1980. ta se bolest proširila cijelim svijetom i danas predstavlja jednu od najraširenijih bolesti naših psećih ljubimaca, ma gdje se nalazili.

Drugi je primjer, iz nešto bliže prošlosti, izbijanje pseće influence (gripe) koja se javila u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Aziji 2000-ih. Epizootije influence u pasa uzrokuju dva soja virusa: H3N8 i H3N2. Soj H3N8 je prije 2004. godine, kada je prvi put utvrđen u pasa, 40-ak godina kružio i uzrokovao bolest u konja, dok je soj H3N2 na pse prešao s ptica – najvjerojatnije na tržnicama živih ptica Južne Koreje, odakle se proširio na Kinu, Tajland, „preskočio“ ocean i nastavio haračiti po Kanadi i SAD-u. S ciljem sprečavanja panike (sad, uoči sezone gripe), moram napomenuti da se oba pseća soja razlikuju od onih sojeva koji uzrokuju bolest u ljudi, a koliko znamo za sada niti jedan od njih nije dokazan kao uzročnik respiratornih infekcija pasa u Europi.

No ne rade nam problem samo virusi. Sve je više bakterija razvilo brojne načine za borbu protiv antibiotika, koji su na njih prije tako učinkovito djelovali. Takve bakterije nazivamo rezistentnima (otpornima), a ako su razvile mehanizme rezistencije (otpornosti) na više skupina antibiotika, multirezistentnima (u medijima često i superbakterijama). Antimikrobna rezistencija nastaje kao proces prilagodbe bakterija (opet mutacije), a pogoduje mu pretjerana, neopravdana ili nepravilna upotreba antibiotika. Zvuči poznato?

Neki dan sam na kvartovskoj livadi u potpunoj nevjerici slušala jednu vlasnicu psa koja je (ne znajući čime se ja bavim) pričala drugoj kako svom psu daje antibiotik zbog kašlja. Bila je presretna jer nije morala ići veterinaru („koji je grozno skup“), nego je srela susjedu čiji je pas imao sličnih problema radi kojih mu je prepisan antibiotik „X“. Snalažljiva gospođa iz moje priče baš je slučajno imala doma četiri tablete istog tog antibiotika koji je i ona morala piti prošle godine kad je bila bolesna. Slijedeći savjet dobiven od susjede koja je rekla da je njen pas bio na antibiotiku sedam dana, vrlo je mudro prepolovila tablete na pola i zamislite – imala ih taman dosta!! Ne znam uopće odakle krenuti ako želim nabrojati sve pogreške pa ću početi s pohvalama. Naime, hvale vrijedna je činjenica da je gospođa vodila računa o duljini terapije, ali čak ako je i njen pas trebao piti taj antibiotik (u što nisam baš sasvim uvjerena), onda bi bilo dobro da je vodila računa i o dozi i načinu uzimanja antibiotika. Naime, dotičan je pas bar 10 kg teži od susjedinog i zbog toga treba sasvim drugačiju dozu lijeka, da ne govorim o tome da taj antibiotik zapravo treba piti svakih 12 sati, a ne jednom dnevno. Sasvim mi je jasno da to nije bilo moguće jer je ona imala samo četiri tablete (!!!)… koje su joj ostale jer nije do kraja popila dozu koju joj je prepisao njezin liječnik prošle godine.

Pojava sasvim novih, dosad nepoznatih mikroorganizama neuobičajena je, ali i dalje prisutna. Ako se pritom ti „novi“ mikroorganizmi lako prenose s jednog domaćina na drugog, epidemije i epizootije svjetskih razmjera vrlo su izgledan scenarij.

Rezultat takvih, neadekvatnih terapija može biti samo stvaranje novih rezistencija koje predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju veterinarskoj medicini i javnom zdravstvu. Ako se ništa ne poduzme – upozorava UN-ova međudržavna koordinacijska skupina za antimikrobnu rezistenciju – bolesti uzrokovane multirezistentnim mikroorganizmima mogle bi do 2050. godine uzrokovati 10 milijuna smrtnih slučajeva, a štete za gospodarstvo biti će razmjerne onima iz globalne financijske krize 2008-2009.

Širenje poznatih bolesti na nova geografska područja

Mnoge bolesti javljaju se samo na određenim geografskim područjima. Čimbenici koji ograničavaju širenje zaraznih bolesti mogu biti zemljopisne zapreke, prisutnost vektora (npr. određene vrste komaraca ili krpelja koje prenose bolest), rezervoara ili domaćina pojedinog mikroorganizma, provođenje odgovarajućih mjera kontrole zaraznih bolesti i sl. Širenje bolesti na nova geografska područja stoga je najčešće posljedica ljudskih aktivnosti npr. međunarodnog transporta ljudi i životinja (koji uključuje i slučajan međunarodni prijevoz štetočina, a time i patogena koje oni nose) ili pak promjene klimatskih prilika. Mijenjanjem klime (globalnim zatopljenjem) stvaraju se uvjeti za širenje pojedinih životinjskih vrsta (nama uglavnom problem rade hematofagni artropodi kao što su komarci i krpelji) na područja na kojima prije nisu mogli opstati ili se pak produljuje razdoblje njihove aktivnosti.

Promjene u osjetljivosti domaćina

Vrlo često se vlasnici kućnih ljubimaca čude brojnim problemima koji se javljaju kod njihovih pasa ili mačaka. Nebrojeno puta vodila sam razgovore o tome kako su nekad psi/mačke bili zdraviji, a živjeli su vani, jeli svašta i nikad im ništa nije bilo! Ponekad čak i ja imam takav dojam. Ipak, to je vrlo kompleksa tema koja uključuje brojne čimbenike (zaboravnost vlasnika, neinformiranost o konzistenciji izmeta psa koji to obavlja u polju izvan vidika, prirodnu selekciju, lošiju dijagnostiku, itd.) pa ću se zadržati samo na onim stvarima koje znanstveno dokazano utječu na povećanu osjetljivost naših životinjica. To su prvenstveno produljenje životnog vijeka i veći broj pacijenata s kroničnim bolestima koje oni i njihovi vlasnici stoički podnose i uredno terapiraju. Ipak gerijatrijski pacijenti i životinje s kroničnim bolestima osjetljiviji su na infekciju. Drugi veliki i trendovski čimbenik je smanjenje imunosti populacije zbog antivakserske kampanje koja nije zaobišla niti pse i mačke, a o kojoj ću detaljnije pisati neki drugi put.

 

You may also like

Ostavi komentar