Strah od pirotehničkih sredstava i kako ga liječiti

by Mirko Ćelić, dr.med.vet

Fiziološka reakcija koju mnoge životinje proživljavaju u vrijeme blagdanskog „slavlja“ devastirajuća je za njihovo zdravlje, pa čak i opasna po život!

U razvijenom svijetu (barem onom dijelu koji ima sluha za potrebe slabijih) često se koristi pojam „dobrobit životinja“. Dobrobit životinja određuje se na temelju takozvanih pet sloboda:

  1. sloboda od gladi i žeđi
  2. sloboda od nelagode
  3. sloboda od boli, povreda i oboljenja
  4. sloboda izražavanja normalnog ponašanja
  5. sloboda od straha i stresa

U ovom tekstu bavit ćemo se strahom kao jednim od postulata dobrobiti životinja. A strah koji ovih blagdanskih dana naši ljubimci doživljavaju zbog upotrebe petardi i drugih pirotehničkih sredstava preciznije bi bilo nazvati – hororom. Ma kako ta riječ zvučala melodramatično, mislim da nije nimalo pretjerana, jer slučajevi koje posljednjih dana u godini viđamo u ordinacijama izgledaju upravo kao u najgorim filmovima strave i užasa. Naime, fiziološka reakcija koju psi proživljavaju u vrijeme blagdanskog „slavlja“ devastirajuća je za njihovo zdravlje, čak i opasna po život. Takav, veliki strah od zvukova nazivamo zvučnom fobijom, odnosno fonofobijom. Zvučne fobije javljaju se kao uporni preplavljujući ponavljajući strah uzrokovan zvučnim podražajima poput grmljavine ili „blagdanskih gadosti“ – pirotehničkih sredstava i/ili pucnjeva. Simptomi koji prate te fobije jednako su tako ekstremni – vlasnik će kod svog ljubimca prvo primijetiti određenu nelagodu: psi se najčešće tresu, mišići im se zgrče, pokušavaju pronaći odgovarajuće mjesto za sakrivanje.

Za strah kažemo da je emocionalna i fiziološka reakcija na različite podražaje koji mogu predstavljati opasnost. Kod nekih pasa ta je reakcija umjerena odnosno adekvatna podražaju, dok je kod drugih prenaglašena i dovodi do niza problema. Strah je inače prirodna reakcija organizma, dok za fobije kažemo da su uporne reakcije na određene vrste stimulansa.

Neki će bježati prema svom vlasniku, drugi će bježati prema kući. Stoga je vrlo opasno takve pse pustiti s povodnika i dobro je da su čipirani, da na privjesku na ogrlici imaju telefonski broj vlasnika, a možete ih opremiti i GPS uređajem za praćenje ljubimaca (trackerom). Kod nekih pasa javit će se povraćanje i nekontrolirano obavljanje nužde, dok drugi mogu ostati satima zgrčeni i nepomični, dahćući i slineći, odbijajući hranu i vodu. Horor kroz koji prolaze naši ljubimci ima i značajne posljedice na njihov organizam – one ponekad mogu biti ekstremne, s fatalnim ishodom, pogotovo za starije i bolesne pse. Nepažljivi ljudi koji se igraju petardama to bi svakako trebali imati na umu.

S vremenom sam shvatio da ljudi koji nemaju kućne ljubimce, a rado rukuju pirotehničkim sredstvima uopće nisu svjesni što čine. Uglavnom su neinformirani ili su pogrešno informirani, a neki čak kategorički odbacuju bilo kakvu odgovornost i ne žele se informirati. Po stoti put, pa i ovdje, ponovit ćemo da su upotreba petardi i vatromet nepotrebni i užasno opasni.

Sa mnom će se složiti i roditelji male djece, koja također vrlo loše reagiraju na iznenadne zvučne podražaje. U današnje vrijeme velik broj vlasnika kućnih ljubimaca poseže za proizvodima farmaceutske industrije kako bi ublažili njihov strah. Kad je posrijedi strah, veterinar često propisuje lijekove iz skupine sedativa, naročito često benzodiazepine (Diazepam, Xanax, Klonazepam itd.). No lijekove treba vrlo pažljivo dozirati. Budući da veterinari na našim prostorima nerado prepisuju psihoaktivne supstance, nerijetko se događa da doza lijeka nije u skladu s tjelesnom težinom životinje. Naime, doziranja navedenih lijekova za životinje znatno se razlikuje od njihova doziranja kod ljudi. Često čujemo da su vlasnici psu dali dozu koja je predviđena za djecu. No, ako životinji koja je jako uplašena damo premalu dozu, samo ćemo joj odmoći i pogoršati njezino stanje. Prevelika doza pak dovest će do intoksikacije.

Doza se najčešće prekoračuje pri upotrebi Xanaxa. Među komplikacijama o kojima se malo govori takozvane su paradoksalne reakcije na primjenu benzodiazepina (naročito Diazepama). One se manifestiraju u pojačanoj anksioznosti, agresiji, zbunjenosti pa čak i konvulzijama. Svi ti efekti u suprotnosti su s onima koje želimo postići (iako službena literatura navedene komplikacije spominje kao minorne i vrlo rijetke, one se u praksi ipak vrlo često događaju).

Ako je zajedno s veterinarom donesena odluka o primjeni lijekova za smirenje, bilo bi dobro da se u početnim fazama terapije daju u minimalnim dozama. Pri prvom davanju terapije vlasnik bi trebao ostati kod kuće i promatrati reakciju svog kućnog ljubimca na lijek, i to u uvjetima kad nema okidača koji će izazvati strah. Normalna reakcija trebala bi biti blaga sedacija ili čak izostanak bilo kakve promjene ponašanja. Upotrebu lijeka kasnije treba promatrati u okolnostima koje izazivaju strah, primjerice za vrijeme grmljavine i vatrometa. U početnim fazama davanja sedativa mogu se javiti spomenute paradoksalne reakcije i zato je važno lijek pravilno dozirati. Prilikom povećanja doze lijeka (dakako, u preporučenoj količini) takve će reakcije ponekad sasvim izostati. Ponekad će čak i minimalna doza lijeka izazvati prenaglašenu sedaciju. U tom slučaju, dozu treba smanjivati ovisno o reakciji.

Važno je znati da benzodiazepini vrlo brzo djeluju na organizam, kao i da je vrijeme njihova djelovanja prilično kratko – kod Diazepama (Bensedina) oko tri do četiri sata.

 

You may also like

Ostavi komentar