Drugi pas u kući

by Nenad Novak DoGGuru

Na pitanje treba li pas živjeti s još jednim psom nema jednoznačnog odgovora. Ljudi često nabave drugog psa, kako se onaj prvi ne bi osjećao usamljeno. Pri čemu zaborave ili ne znaju da svi psi ne pate od usamljenosti i da svi psi nisu skloni i voljni dijeliti svoj dom, ljude i resurse s drugim psima.

Zato prije nego krenemo u avanturu nabave drugog psa, korisno je da sami sebi odgovorimo na sljedeća pitanja:

Uživa li naš pas u društvu drugih pasa?

Ima pasa koji su “solo igrači”. Takvi psi najbolje funkcioniraju i najbolje se osjećaju sa svojim ljudima, bez “životinjskih dodataka” u svom životu. Ako imamo takvog psa, trebali bi poštovati njegove odabire i sklonosti. U suprotnom, stvorit ćemo problem i sebi i psu i novonabavljenom psu, što nikako nije fer.

Kako se naš pas ponaša kada mu drugi pas uđe u njegov životni prostor?

Susret sa psima u šetnji sasvim je drugo od dolaska novog psa u stalni životni prostor našeg psa. Iako u šetnji naš pas može biti prijateljski raspoložen prema pridošlicama, nije nužno da ih na isti prijateljski način primi i u svom domu. I to trebamo poštivati, a ne forsirati.

Koja dob i temperament drugog psa bi najviše odgovarala našem psu ( i obratno)?

Ako imamo psa seniora, da li je najbolji izbor da nabavimo štene? Neki seniori preferiraju mir, njihovo zdravstveno stanje i godine ne mogu izdržati šteneću energiju i aktivnost.

Slična nepodudarnost može nastati i ako pokušamo spojiti dva psa suprotnih temperamenata i razina aktivnosti. Mirniji, povučeniji i manje aktivan pas često nije najbolji sudrug psu visoke energije, stalno željnom aktivnosti. Je li realno očekivati da će aktivan psa “probuditi” mirnog i manje aktivnog psa? Realnije je za očekivati da će ga uznemiravati i tlačiti svojim stalnim pokušajima animacije.

Pitanje spola je svakako važno pitanje. Tolerira li naš pas druge pse istog spola ili je skloniji druženju sa psima suprotnog spola. I podrazumijeva se (ili bi se barem trebalo podrazumijevati) da dva psa različitog spola koji nisu sterilizirani/kastrirani ne trebaju živjeti zajedno.

Imamo li resurse da bi živjeli sa više pasa? Financijske resurse. Vremenske. Prostorne. Možemo li im posvetiti dovoljno adekvatne pažnje? Znamo li da je potrebno posvetiti se psima i zajedno, ali i svakom posebno? I možemo li im to pružiti. Što ako se ne budu slagali? … Rješavanje problema u hodu u ovom slučaju nije dobra opcija.

Zašto nabavljamo još jednog psa? Ako želimo svom psu osigurati društvo jer smatramo da je usamljen i društveno uskraćen, odgovorimo si na gornja pitanja.

Ako udomljavamo drugog psa, kako bi ga spasili iz loše situacije i pružili mu priliku za dobar život, opet je fer odgovoriti si na gornja pitanja. Ako donesemo impulzivnu odluku koja nema čvrstu podlogu u realnim mogućnostima, nećemo napraviti dobru stvar, ma koliko naše namjere bile plemenite i naše srce veliko.

Ljudi često nabave drugog psa i zbog sebe. Žele imati više pasa. Ili pas kojeg imaju nije ispunio njihova očekivanja. Ako se i niste prepoznali u navedenom, ne znači da takav način razmišljanja ne postoji. Važno je da smo iskreni prema sebi i da unaprijed znamo kako ćemo se nositi sa novonastalom situacijom.

Ukoliko smo našli odgovore na sva pitanja i odgovorno zaključili da si možemo priuštiti još jednog psa ostaje nam još odgovoriti na pitanje trebaju li psi koji žive zajedno biti i najbolji prijatelji.

Moguće, ali ne nužno. Za zajednički suživot dovoljno je da se toleriraju. Što će biti teško izvedivo ako je jedan od pasa agresivan, posesivan, sklon branjenju vlastitih resursa i slično. Prilagođavanje novim okolnostima izazov je i plahim psima. Znamo li se nositi sa takvom situacijom? Znamo li kako ćemo ih hraniti, šetati, što ćemo sa igračkama, zdjelicama za hranu i vodu, krevetićima i ostalim psećim stvarima? Mogli li i dalje biti slobodno ostavljene po kući ili će ih jedan od pasa svojatati i smetat će mu što im drugi prilazi ili ih koristi? Moramo li za par dana (ili odmah) ostaviti pse same i otići na posao? Takav scenarij nije dobar uvod u zajednički suživot.

Ono što nikako ne smijemo zanemariti je mogućnost utjecaja jednog psa na drugog. Nije nužno da će samo „stari“ odnosno prvi pas utjecati na pridošlicu. Uzmimo u obzir mogućnost i da će novi pas utjecati na starog. Jednako kao što moramo uzeti u obzir mogućnost da utjecaj ne mora nužno biti pozitivan!

Psi koji žive zajedno, kao i oni koji se često druže, mogu jedan od drugog pokupiti neka ponašanja. Jednako tako mogu se za stav u nekoj situaciji osloniti na procjenu drugog psa.

To najčešće vrijedi za štence i mlade pse, ali i one manje sigurni u sebe i plahe prema okolini.

Utjecaj ima svoje prednosti i mane, a koje će prevladati ponajprije ovisi čije se ponašanje slijedi. Ako je taj pas stabilan i dobro socijaliziran, prednost je velika. On će pružati dobar primjer i dobra iskustva. Ponašanja koja će pokupiti i kopirati drugi pas će biti dobra/poželjna ponašanja.

U suprotnom, ako je pas čije se ponašanje slijedi i kopira nestabilan, agresivan ili plašljiv bit će vrlo loš primjer drugom psu. Moguće je da će na njega prenijeti svoje strahove ili agresiju. Tome su posebno podložni štenci koji tek uče o svijetu oko sebe. Ukoliko im jedinka njihove vrste pokaže svojim primjerom da je taj svijet ili nešto što postoji u njemu loše, strašno ili nepoželjno, psiću će to biti naučena lekcija koju ćemo kasnije morati ispravljati.

Zato je vrlo važno imati na umu da to što se dva psa međusobno slažu nije jedini kriterij. Vrlo je važno da pomno pratimo što rade kada su zajedno da bismo mogli utvrditi kakav utjecaj imaju jedan na drugoga. I kako se ponašaju kada su zajedno, a kako kada je svaki sam za sebe. Često to zna biti potpuno druga slika. Pogotovo kada je riječ o odnosu prema okolini, najčešće drugim psima. Moguće je da se zajedno osjećaju „snažniji“ i odluče napraviti problem kojem pojedinačno nisu toliko skloni. Ovdje se najčešće radi o otvorenom izražavanju netrpeljivosti prema drugim psima, a često i napadu na njih.

I za kraj potrebno je još odgovoriti na pitanje (zabluda također nije pogrešna riječ) jesu li psi koji žive s drugim psima sretniji od onih koji žive sami sa svojim ljudima. Drugi pas u domu nije nadomjestak niti zamjena za ljudsko društvo. Drugi pas ne može zamijeniti previše i prečesto odsutnog, prezaposlenog ili ignorantnog čovjeka. Ako nabavljamo drugog psa jer smatramo da je naš pas previše sam i usamljen, bolja je opcija da mu mi posvetimo više svog vremena. Ako to nije moguće, kako ćemo se tek moći kvalitetno i odgovorno posvetiti više pasa i pružiti im ono što trebaju i zaslužuju.

 

 

You may also like

Ostavi komentar