Zašto su štenci tako slatki?

by Nenad Novak DoGGuru

Rijetko da postoji osoba koju štene neće raznježiti. Neće se nasmiješiti na pojavu ili sliku šteneta. Kada se radi o ljubiteljima pasa, štenci baš uvijek izazivaju pozitivne reakcije. Od velikog ushićenja, popraćenog potrebom bliskog kontakta do makar samo riječi „presladak je“ koje uz obavezan smiješak upućujemo ponosnom čovjeku kada ga sretnemo u šetnji sa štenetom.

Ako se jednostavno ne možete oduprijeti malim, slatkim, krznenim lajavcima, znajte da spadate u „normalnu“ većinu jer štenci, kao i mačići, plišani medvjedići, mala (ljudska) djeca i na njima bazirani likovi iz crtića izazivaju kod ljudi dojam slatkoće i time automatsku pozitivnu reakciju.

Takve reakcije izazivaju prije svega velike, okrugle oči, koje su (neproporcionalno) velike u odnosu na glavu, relativno velika glava u odnosu na tijelo, mali nosić i općenito sitno, malo tijelo.

Psiholozi će nam reći da ove fizičke karakteristike izazivaju kod ljudi potrebu za brigom i zaštitom bića koja ih posjeduju, radilo se o ljudskoj djeci ili malim životinjama. Drugim riječima, naša reakcija na slatke štence nije niti čudna niti neuobičajena. Ona je dio naše čovječnosti i postoji znanost i znanstvenici koji proučavaju takve fenomene, postavljaju hipoteze i daju odgovore na njih.

Neke od tih studija dovele su do zaključaka da su nam psići najslađi u dobi od oko 8 tjedana, što se uobičajeno poklapa sa dobi kada im majka počinje uskraćivati svoju pažnju i skrb, koju, im nadalje pružaju ljudi. “Osam tjedana je upravo točka u kojoj je sposobnost životinje (njen fizički izgled i reakcije koje u ljudima izaziva; op. a.) da privuče naš interes najjača. Ali, nakon što smo pridobili naš interes, nastavljamo ih voljeti cijeli život.”- naveli su istraživači jedne od studija.

Dobar dio ljudi neće se začuditi kada pročitaju da su dijelu ljudi male životinje čak slađe od ljudskih beba. Također, i odrasli ljudi i djeca radije su gledali fotografije životinjskih, nego ljudskih lica, pokazalo je jedno od istraživanja. Životinje sa najvišom ocjenom bile su psi. Slijedile su ih mačke. Možda će vas ipak začuditi da ovi rezultati nisu ovisili o tome imaju li ispitanici kućne ljubimce. Jednake su odgovore davali ljudi sa i bez kućnih ljubimaca.

Ova zapažanja i našu „slabost“ na baby face do savršenstva su doveli u Studiju Walta Disneya. Njihovi pozitivni likovi imali su „bebaste“ karakteristike, dok su zlikovci izgledali potpuno suprotno, malih očiju, velikih izduženih tijela, dugih noseva i naravno velikih zubiju.

Ljudska sklonost bebastom izgledu, došla je do izražaja i u razvoju pojedinih pasmina pasa. Neke su napravljene da svoj šteneći izgled zadrže cijelog svog života. Sjetite se samo pasa sa velikim okruglim očima, velikim glavama u odnosu na tijelo, malim nosevima i ostalim ranije spomenutim karakteristikama. Želja kreatora pasmina je bila da psi takvim svojim izgledom zadrže svoju dječju ljupkost cijelog života.

No, vratimo se nedvojbeno slatkim štencima. Istraživanja su nam pokazala da vrhunac slatkoće dostižu sa 8 tjedana. S druge strane, ružne statistike napuštanja pasa i frustriranih vlasnika pokazale su činjenicu da slatkoća nestaje s pojavom (prvih) problema.

Ako štencima pristupamo kao da su plišani medvjedići koje možemo pospremiti kada se više s njima ne želimo igrati ili likovi iz crtića koje ugasimo kada želimo raditi nešto drugo, štenci će nam vrlo brzo prestati biti slatki. Osim ako se ne radi o onima koje viđamo kod susjeda ili srećemo kod prijatelja i s njima nemamo puno posla.

Štenci su živa bića koja zahtijevaju puno ljubavi, truda, odricanja, vremena, volje i učenja kako postupati s njima. Kada im pristupimo na takav, jedino ispravan način, slatko štene postat će nam i ostati cjeloživotni, voljeni i nezamjenjiv prijatelj.

You may also like

Ostavi komentar