Dog Moms

by GRETUŠKA i ZOLA

Dugo smo odmarale jer smo bile bez inspiracije i nedostajalo nam je sunce. Sunce je stiglo pa smo se i naš dvije probudile.
Već oko 10h se veselimo onoj dugoj šetnji pa smo neprimjetno mahale repićima i nestrpljivo čekale da nam stave ogrlice. Uzbuđenje raste kad ona uzima cipelice od dvonožnog brata, tada već vidljivo mrdamo guzama. Izvode nas van onda opet slijedi procedura smirivanja jer se jako uzbudio kad izvade kolica. I tako krenuli smo napokon, provjerili imali opasnosti i nastavili.

Na livadi je bilo zabavno kad je on stao u nekakvu rupetinu, pao i opalio se povodcem po glavi. Ona se nije mogla prestati smijati, a nas smo dvije dojurile do njega i obasipale ga pusama pa je brzo ustao. Dvonožac je jurio glavom bez obzira, a oni za njim. Skupljao je štapove i bacao ih nama. Dobile smo još jednu osobu za bacanje štapova i loptica, neprocjenjivo.


Odlučili su nas razveseliti izletom na Krk. Uskočile smo u gepek, točnije ja sam uskočila, a Gretuška je ipak penzionerka pa nju podignu. Dvonožac je putem njurgao no preživjele smo. I evo nas, napokon smo stigli. Koja uživancija, nigdje nikoga. Cijela plaža samo za nas. Ona se opremila fotoaparatom, uzela dva objektiva ali na kraju joj baš i nije pošlo za rukom. Dvonožac je htio promatrati automobile, pa je stalno trčao prema cesti. Puhala je bura. Njoj je skoro fotić pao u more. Ja sam pronašla sandalicu pa je dvonožac plakao jer se i on htio igrati s njom. Onda sam pobjegla u more pa je on opet plakao jer je i on htio. Greta je sve to mirno promatrala i sigurno se smijala u sebi ali pravila se da meditira. Odlučili su da je nakon ove slatke katastrofe ipak vrijeme za odlazak kući. Kući, pitala sam se. Pa tek smo stigli a vozili smo se 45 minuta. Zar tako kratko? No dobro, ja sam uživala. Bilo je kratko ali slatko.

Kasnije tog dana ona nam je odlučila skratiti nokte. Prvi puta to radi. Vjerujte nije nam bilo svejedno ali dobro je to odradila. Bila je jako ponosna na sebe. Naravno savijet je tražila od svojih Dog Moms instagramerica. Poslala su joj i video i fotke kako se to radi. Kupila je kliješta, opremila se keksićima i zbilja odradila sve kako treba a nas se dvije nismo bunile.
Izgleda da je taj dan bio stvoren za uljepšavanje jer je onda odlučila i očetkati nas. Oprala nam je krevetić i smijala se samoj sebi uz rečenicu “Znači došla sam u te godine kad se veselim buri i sušenju veša”.


Tada sasvim neočekivano u dvorištu dok sam se igrala s njom odjednom osjetim nečije zube na svojim rebrima. Ona se odmah počela derati i L je nestala, a ja zbrisala njoj pod noge. Provjerila me i otkrila ne tako malu ranu. Spustila se dolje da to ovaj put sama riješi sa susjedima. Osjetila sam kako joj koljena klecaju i kako ju je puknuo adrenalin. I glas joj se promijenio.

Spomenula je i policiju koju će uključiti drugi put ali nada se da drugoga puta neće biti. A kako to već na selu biva, ako se zamjeriš susjedu onda moraš prekontorlirat dvorište prije izlaska. Za to vrijeme on me brzinski odveo mojoj veterinarki. Moram priznati da su najbolja ekipa ikada. Primili su me nakon radnog vremena, mazili me i ljubili pa sam nakratko i zaboravila na svoju ranu.

Susjed je pristao platiti veterinarske troškove nakon što je pokušao i nas okriviti ali nije uspio u tome. L je svezao na lanac.
Imam 7 šavova, sada odmaram i opet glumim lampu narednih tjedan dana.

Dog Moms su opet bile tu, pune savjeta i podrške.

You may also like

Ostavi komentar