Kako prepoznati kojeg raspoloženja je moj pas

by Nenad Novak DoGGuru

Psi, kao i mi osjećaju i na različite načine izražavaju svoja raspoloženja. Ona, kao i kod ljudi mogu biti i pozitivna i negativna.

Raspoloženja (emocije) priznate su i životinjama kada se znanost odmakla od shvaćanja životinja, pa tako i pasa, više kao strojeva, a manje kao živih bića. Takav pristup bazirao se, pojednostavljeno rečeno na shvaćanju da životinje ne znaju ništa, ne boje se ničega i ne žele ništa.

U novije doba, takav nadasve nehuman, ali i neistinit pristup je napušten, a s vremenom ljudi su priznali postojanje unutarnjeg (emocionalnog) života životinja. Sreća, strah i ljutnja su emocije koje su danas priznate životinjama. Za ostale, koje zahtijevaju više kognitivne procese, smatra se da ih uz čovjeka, mogu osjećati neki primati, a ostale životinje, među kojima su i psi ne spadaju u skupinu kojima su priznate.

Kada smo nedvojbeno utvrdili da psi imaju i mijenjaju raspoloženja, ostalo nam je veliko pitanje kako ih znati prepoznati. Glavni način iskazivanja emocija, kao i komunikacije kod pasa je govor tijela.

Većina ljudi prepoznaje mahanje repom i lajanje, pri čemu ih često (pogrešno) tumači – mahanje repom je pozitivan znak, za razliku od lajanja koji je negativan. Pseća komunikacije nije tako jednostavna i bazična. Mnogo je suptilnija i zahtijeva poznavanje psećeg govora tijela. Uz to, da bismo stvarno razumjeli kako se naš pas osjeća, signale koje pokazuje trebamo staviti u određeni kontekst konkretne situacije.

Raspoloženja s negativim kontekstom

Strah, neugoda, stres, anksioznost, ljutnja. Većina ljudi čula je (a dobar dio i vidjela) reakcije psa poput bijega ili borbe (pobjeći iz situacije ili napasti izvor).

Kao odgovor na strah psi mogu reagirati na još nekoliko načina.

Jedna od njih je svakako “smrzni se” reakcija, uobičajena kod divljih životinja, kojom pas pokušava postići da ga, s obzirom da se ne miče, izvor straha ne može primijetiti, pa će stoga otići, čime će i opasnost proći. Uz nepomičan stav, u ovu grupu reakcija spada i vrlo polako i oprezno hodanje te ukočenost.

Uznemirenost je još jedna od reakcija na strah i stres. Hiperaktivnost, naglašeno skakanje, pojačano dahtanje, nemogućnost koncentracije, nemogućnost smirivanja, iznenadno pretjerano njušenje, češanje ili lizanje (npr šapa)  samo su neki od pojavnih oblika uznemirenosti.

Da nam se pas nalazi u stresu prepoznat ćemo po jednom ili više najčešćih pokazatelja: povlačenje ušiju i mišića glave, klecanje u udovima, podvlačenje repa, izbjegavanje situacije, oblizivanje, treptanje, zijevanje, naglo njušenje, visok stupanj uzbuđenja, nemir, naglo umirenje, zdravstveni problemi (proljev i sl ).

Mnoga od ovdje opisanih ponašanja u kontekst stresa ili/straha predstavljaju umirujuće signale. Takvi signali su jedan od načina komunikacije među psima i služe za prevenciju i rješavanje sukoba te smanjivanje stresa.

Umirujući signali su ponašanja koja pas i inače može pokazivati i zato ih uvijek treba promatrati i interpretirati u određenom kontekstu. Neki od umirujućih signala su: zijevanje, oblizivanje, podizanje prednje šape, skretanje pogleda, okretanje glave ili cijelog tijela od izvora prijetnje, hodanje u luku, nepomičnost, usporeno hodanje… Važno je napomenuti da osim u odnosu na druge pse, naš pas umirujuće signale može upućivati i nama i drugim ljudima, koristeći ih na način kako bi ih upućivao pripadnicima svoje vrste. Zato je važno da ove signale naučimo čitati, kako bi što bolje razumjeli svog psa i pravovremeno shvaćali kako se osjeća i što nam pokušava svojim ponašanjem poručiti.

Jedna važna napomena koja pomalo izlazi iz teme raspoznavanja raspoloženja, ali je itekako vezana uz emotivni život pasa i suživot sa čovjekom. Kada su u pitanju umirujući signali dolazimo do svojevrsnog apsurda. Dok su psi u komunikaciji s ljudima skloniji korištenju umirujućih signala, ljudi su često skloni korištenju prijetećih (ili zastrašujućih) signala. Mahanje ili upiranje prstom prema psu, vikanje, oštar glas, naginjanje nad psa, hvatanje za ogrlicu (ili šiju) i slično samo su najčešći primjeri. Sjetimo se toga prije nego neki od ovih, ni malo ugodnih signala uputimo slijedeći puta prema svome psu.

Kako izgleda sretan pas

Sretan pas je prije svega opušten pas. Njegova se opuštenost vidi iz njegovog držanja, ponašanja i govora tijela. Kreće se, pri čemu miče cijelo tijelo. Repom maše brzo i drži ga opušteno. Uši su naprijed i gore ili su opuštene. Oči su otvorene. Izraz lica je često kao da se smije. Pažnja mu nije usmjerena na jedan cilj, pri čemu je tijelo statično i napeto („upiljio se“, rekli bi) – sasvim suprotno.

Česta je zabluda pomiješati sretnog (opuštenog) psa sa psom koji pokazuje izljev, naizgled sretnih emocija. Brzo se kreće, migolji, skače, dahće, vokalizira (laje, cvili ili priča na neki drugi pseći način), iskolačio je oči, ali pri tome maše repom. Ponaša se mahnito, rekli bi neki . Slika koju možemo vidjeti kada se vratimo kući, kada pas vidi druge pse ili ljude, posebno one koje smatra prijateljima. Takvim govorom tijela i ponašanjem pas nam pokazuje da je u stresu. Smirimo psa, umjesto da potičemo ili ne reagiramo na takvo ponašanje. Biti u stresu nije poželjno, mada se ne radi o negativnom izvoru stresa, primjerice strahu.

Psi su majstori neverbalne komunikacije i većinu će svojih raspoloženja pokazati upravo tako. Na nama je da ih znamo primijetiti, prepoznati i „pročitati“.

U suprotnom, događa se da krivo tumačimo znakove koje nam pas šalje i dovodimo ga u situacije koje mu nisu ugodne i pokušava ih izbjeći. Ili mu s druge strane uskraćujemo baš ono što želi jer ne znamo iščitati da ga upravo to nešto čini sretnim.

I za kraj, jedna pomalo bizarna, ali stvarna životna priča koja pokazuje koliko je ljudsko nerazumijevanje psećeg ponašanja opasno za pse. Radi se o priči koja se nedavno odvijala u Sjevernoj Karolini (SAD) i dobila veliku pažnju javnosti. Psa Fezca njegova se ljudska obitelj odlučila odreći nakon što su vidjeli da je naskočio na drugog, također muškog psa. Zaključili su da bi njihov pas mogao biti „gay“ i ostavili su ga u lokalnom skloništu. Ova priča dobila je sretni epilog. Ali mnogo pasa nije te sreće.

Život sa psom, prekrasan je suživot sa bićem druge vrste. Da bi bio sretan, trebamo se znati međusobno razumjeti.

You may also like

Ostavi komentar