Kako prepoznati tetanus kod pasa?

by Božica Pernarić, dr.med.vet.

Tetanus kod pasa je rijedak i vrlo teško ga je dijagnosticirati jer ne postiji test za toksin koji uzrokuje tetanus. Uglavnom se oslanjamo na simptome koje pas pokazuje, kao i na prisutnost rane koja bi mogla biti odgovorna za moguć ulazak bakterije u tijelo. Ako dođe do promjene u ponašanju psa u skladu s drugim simptomima infekcije tetanusom, traženje i pronalaženje inficirane rane može biti jedan od znakova koji ukazuju na to.

Toksin proizvodi bakterija Clostridium tetani u mrtvom tkivu. Gotovo svi sisavci su osjetljivi na ovu bolest, iako su psi relativno otporni.

Clostridium tetani se nalazi u tlu i u crijevnom traktu. U većini slučajeva se u organizam unosi kroz rane, osobito duboke ubodne rane. Ponekad se mjesto ulaska ne može pronaći jer sama rana može biti manja ili zacijeljena, također ulazna vrata mogu biti i ozljede sluznice, najčešće u životinja koje se hrane grubom hranom.

Bakterije ostaju u mrtvom tkivu na izvornom mjestu infekcije i razmnožavaju se. Kako bakterijske stanice umiru i raspadaju, oslobađa se moćni neurotoksin. Najčešći početni znakovi su grč žvačnog mišićja, nemogućnost otvaranja usta, nemogućnost treptanja, te grč mišićja vrata i prednjih nogu, hod će se čiti nezgrapan i ukočen, slinjenje kao posljedica otežanog gutanje, životinja postaje preosjetljiva na nagle pokrete ili zvukove koji potiču grčeve, a kasnijim razvojem bolesti pojačani grčevi pojavljuju se spontano.

Tipičan simptom tetanusa je tzv. sardski grč (lat. risus sardonicus) koji u potpunosti mijenja izraz lica. U prvom danu bolesti spazam /grč/ se proširi na cijelo tijelo. Temperatura je generalno blago povišena, a nagli porast temperature i do 42°C predskazuje smrtni ishod.

Vrijeme koje je potrebno da krenu prvi simptomi je najčešće 10-14 dana od infekcije. Najprije se uočava lokalizirana ukočenost koja često zahvaća mišiće čeljusti i mišiće vrata, stražnje noge i područje inficirane rane. Opća ukočenost postaje izražena otprilike jedan dan kasnije, te izrazito bolna osjetljivost na dodir. Grčeve često pokreću buka ili nagli pokreti. Psi su dosta otporni na tetanusni toksin i često imaju dugo vrijeme inkubacije, te često razviju tetanus koji je lokaliziran na područje rane, kao što je ukočenost noge na kojoj je rana. Ukočenost se može proširiti na suprotnu nogu, a zatim napredovati prema glavi. Kada se generalizirani tetanus razvije, uši su uspravne, rep je ukočen i ispružen.

Tetanus se dijagnosticira na temelju povijesti rane životinje i prisutnosti znakova. U ranoj fazi bolesti, vaš veterinar može preporučiti miorelaksante, sredstva za smirenje ili sedative zajedno s antitoksinom za tetanus. Ovaj tretman je podržan dreniranjem i čišćenjem rana te davanjem antibiotika.

Dobra skrb je od neprocjenjive važnosti tijekom ranog razdoblja grčeva. Bez obzira na ozbiljnost liječenja, put do oporavka često je dug i može potrajati tjednima, ako ne i mjesecima.

 

You may also like

Ostavi komentar